Španska nogometna reprezentacija prošla je kroz različite faze u svojoj historiji, od zlatne ere (2008–2012) do trenutnog pokušaja pronalaska nove ravnoteže. Španjolska je poznata po svom stilu igre “tiki-taka”, koji se temelji na posjedu lopte, brzom pasiranju i kontroli igre. Iako su nedavni rezultati možda bili oscilirajući, Španija i dalje ima talentiran tim s igračima koji igraju za top klubove širom Europe. Njihovi protivnici se pak nadaju etabliranju u jednu od najboljih reprezentacija na starom kontinentu. Dosta ulažu, ali pravih rezultata još nema.
Trenutna situacija dvije reprezentacije
Trener Luis de la Fuente preuzeo je reprezentaciju u 2023. godini, naslijedivši Luisa Enriquea, koji je nakon Svjetskog prvenstva 2022. otišao s mjesta selektora. Pod de la Fuenteom, Španija se suočava s izazovima postizanja kontinuiteta i pronalaženja ravnoteže između mladih i iskusnih igrača.
Montella, sa druge strane, je u procesu komponovanja mentalno-taktičkih obrisa ekipa. Od dolaska na kormilo, Talijan je napravio popriličan posao. Turci su nekad važili za ekipu koja živi i umire na naboju, a kako psihički momenat jako brzo nestane, tako su i njihovi rezultati varirali iz godine u godinu. Sada je to malo drugačije, jer je ekipa puno bolje posložena.
Utakmica između Turske i Španije u Konyi je bila kvalifikaciona, ali je uz bodovni značaj poslužila i za orijentaciju kvaliteta i dometa obje selekcije.
Formacija i taktika
Španski trener, de la Fuente, izašao je u formaciji 4-3-3, koja je tradicionalno korištena za španjolski stil igre. Glavni fokus bio je na posjedu lopte, agresivnoj obrani i brzom prijelazu u napad. Španija je nastojala dominirati sredinom terena koristeći kreativnost trojca Pedri, Merino, Zubimendi. Pomalo je bilo iznenađujuće da u jako bitnoj utakmici za Crvenu Furiju, svoje mjesto u prvih 11 nije našao Rodri. No, imajući u vidu da je propustio veći dio prošle sezone, te da se tek sada polako vraća u formu, donekle i razumljivo.
Turska je igrala s nešto defanzivnijim pristupom, u formaciji 4-2-3-1, gdje su njihova dva zadnja vezna igrača trebali da budu ključni za neutralizaciju španjolske pas igre. U tomu pogledu treba i shvatiti činjenicu da je Fenerbahčeov Ismail Yuksek dobio prednost u odnosu na Orkuna Kokcua iz Bešiktaša, koji je bolji u ofanzivnim zadatcima. No to kockanje se nije isplatilo selektoru Montelli.
Španija nije dominirala posjedom lopte u onom omjeru u kojem se očekivalo. Tu svakako treba uzeti činjenicu da su nakon prvog poluvremena imali vodstvo od 0:3, tako da su planski prepustili loptu igračima Turske, što je rezultiralo sa još 3 gola u mreži domaćina (moglo je biti i više) u drugom poluvremenu. Iako sam rezultat to ne govori, situacija je mogla biti drugačija da su Turci postigli pogodak iz nekoliko dobrih šansi pri rezultatu 0:1 i 0:2. Kenan Yildiz, kao najagilniji turski igrač u ovom meču, je imao 2-3 dobre šanse u prvih pola sata igre. To je vjerojatno i bila ideja selektora domaćina, da sa niskim i pokretnim igračima napravi problem zadnjoj liniji gostiju. Akturkoglu je bio najistureniji, iako je on prevashodno krilni igrač. U nedostatku boljih opcija, zbog izostanka Alpera Yilmaza (koji je također krilni igrač – Turska muku muči sa špicevima), Turci su morali tražiti put do gola kroz kombinatoriku i individualni kvalitet. Međutim, selekcija kao što je Španija, jednostavno ne prašta greške.
Ključni igrači
Kod gostiju nije bio niti jedan igrač koji nije bio na visokom nivou. Pedri je bio možda i najbolji pojedinac meča, iako je Merino postigao gol više. Uz njih dvojicu, jako dobar je bio i Oyarzabal, koji je upisao 3 asistencije. Treba istači i Yamala, koji je pravio dar-mar svaki put kada bi dotakao loptu. U biti, u reprezentaciji Španije nije bilo lošeg pojedinca, što se ne može reći za njihove protivnike.
U ekipi Turske, sa druge strane, skoro da nije bilo igrača koji bi mogao dobiti barem prolaznu ocjenu. Kockao se Montella sa Yuksekom, Elmalijem i Muldurum, što mu se obilo o glavu. Izbor zadnje linije je upitan, jer su svi osim Elmalija, poprilični “teškaši”. Koji je bio plan da se zadrži ofanzivni trojac Furije, ostaje upitnik, posebno ako se uzme činjenica da vezni red nije defanzivno jak. Hakan Çalhanoğlu zna izgledati jako dobro u defanzivi ali se češće “šlepa”. Guler i Akgun ipak nisu igrači od defanzivnih zadataka, za razliku od Yildiza koji ima defanzivni osjećaj kroz igranje u Seriji A. Akturkoglu svakako nije mogao duboko silaziti jer je bio u ulozi centarfora. Možda je bolja solucija bila da Guler ide na mjesto lažne devetke a Akturkoglu na mjesto desnog krila, čime bi i Akgun prešao na ulogu polušpica, što je moglo učiniti ekipu Turske malo kompaktnijom prema nazad.
Šta je ko naučio iz ove utakmice
Utakmica je završila uvjerljivom pobjedom Španije, koja će dodatno osnažiti moral ekipe. Oni su još jednom pokazali da imaju kvalitet i da su tehnički možda i najjača ekipa na planeti. Bez obzira na ovaj rezultat, moraju biti jako oprezni, jer njihov kadar je i dalje poprilično neiskusan, bez obzira što skoro svi njihovi igrači igraju za velike klubove. Mladost zna biti faktor ograničenja za ekipu, jer su oscilacije veće nego kod iskusnijih igrača. Ali, ako mogu da igraju na ovom nivou i na Mundijalu 2026, onda se promiču u jednog od glavnih favorita.
Za njihove protivnike je ovo bio jedan dobar šamar. Reprezentacija Turske je poletila malo više nego što je objektivni kvalitet ekipe. I oni imaju ozbiljan potencijal i mogu daleko dogurati na Mundijalu, ali moraju riješiti 2 goruća problema. Špic ekipe je vjerovatno najveća boljka, pa bi Montella morao razmisliti o alternativama. Tu bi mogao dobro doći Kilicsoy, koji je nedavno prešao iz Bešiktaša u Cagliari. Malo je čudno da Montella nije zvao jedinog kvalitetnog napadača kojeg Turska ima u nedostatku Enesa Unala. Drugi problem je taj pravi defanzivni vezni sa izuzetni defanzivnim karakteristikama. Neko ko bi mogao da krpi rupe u situacijama tranzicije u defanzivu. Yuksek jeste taj tip igrača, ali on nije taj nivo. Također, biće izuzetno važno da Ferdi Kadioglu dostigne staru formu iz Fenera. Ako i Zeki Celik dostigne optimalnu formu, a već dugo je van nje, onda šanse Montellinih izabranika drastično rastu.
