Godinama se u Sarajevu provlačila priča, nerijetko praćena i dozom zavisti prema pojedinim košarkaškim klubovima iz regiona koji nastupaju u Euroligi, a čije su dvorane redovno ispunjene do posljednjeg mjesta. Njihove utakmice prate sjajna atmosfera, velika podrška s tribina i navijačka strast koja predstavlja dodatnu snagu igračima.
U međuvremenu, u posljednjih godinu-dvije, u KK Bosna dogodile su se značajne promjene. Nekadašnji evropski prvak ponovo je krenuo putem povratka na veliku scenu. Nakon 18 godina čekanja, osvojeno je prvenstvo Bosne i Hercegovine, izboren je nastup u ABA ligi, a kruna svega stigla je kroz plasman u EuroCup.
Sarajevski „studenti“ u oba takmičenja pružaju zapažene partije. Ostvaruju pobjede protiv kvalitetnih i na papiru znatno jačih protivnika, dok su neke poraze skupo platili neiskustvom igranja na ovako visokom evropskom nivou. Ipak, ono što pokazuju na parketu daje nadu da se Bosna ponovo može vratiti na mjesto koje joj historijski pripada.
I gdje je onda problem?
Očekivalo se da će sportski uspjesi biti praćeni i odgovarajućom podrškom s tribina. Da će se zaboraviti godine čekanja na velike utakmice, da će ljubav prema klubu i želja za kvalitetnom košarkom ponovo ispuniti Zetru ili Skenderiju. Očekivalo se da će pune dvorane biti dodatni motiv igračima, ali i jasna poruka da Sarajevo želi i može ponovo postati značajno košarkaško središte Evrope.
Međutim, upravo na tom ispitu Sarajevo zasad ne pokazuje ono što se očekivalo.
Dok se u drugim sredinama za ovakve utakmice traži karta više, u Sarajevu se još uvijek ne stvara atmosfera kakvu zaslužuju ni Bosna ni takmičenja u kojima nastupa. Nije dovoljno samo kritikovati upravu, porediti se s klubovima iz regiona i godinama žaliti za nekadašnjom košarkaškom slavom. Potrebno je doći u dvoranu, podržati ekipu i biti dio priče koja se ponovo gradi.
Bosna je napravila veliki korak na parketu. Sada je red na Sarajevo da pokaže koliko mu je stalo do povratka svog nekadašnjeg evropskog prvaka. Jer klub se ne vraća na evropsku mapu samo pobjedama i rezultatima. Vraća se i publikom, atmosferom, pripadnošću i podrškom koja se ne mjeri samo riječima.
Bosna je ponovo među evropskom košarkaškom elitom. Pitanje je samo hoće li je Sarajevo u tome znati pratiti. Do sada su se obrukali!
