Prvo Svjetsko prvenstvo u Brazilu prije 12 godina smo u prvoj utakmici izgubili od Argentine 2:1, a sada u drugom nastupu smo remizirali protiv Kanade 1:1. Slijed događaja bi trebao biti da na narednom prvenstvu u prvoj utakmici možemo očekivati pobjedu. Šalu na stranu.
Rezultat je najvrijednije ostvarenje u meču protiv Kanade.
U prvih 25 minuta, kada smo i postigli jedini gol, sve je izgledalo dosta dobro. Bili smo i rastrčani i agresivni i vrijedni i snalažljivi…. Gol Jove Lukića kao da je bio signal našim momcima da se povuku pa po ugledu na engleske timove, parkiraju autobus i grčevito se brane.
To teško donese željeni rezultat. Nama se sreća osmjehnula. Odbrana je u par navrata izgledala dezorijentisano, panično i ne uigrano. Pritisli su nas Kanađani i propustili nekoliko izglednih prilika. U jeku napada domaćina ima li smo priliku da zatvorimo utakmicu, odnosno pobjedimo. Demirović je istrčao kontru i previše oklijevao te priliku utakmice poslao u nepovrat. Nastavili smo braniti rezultat ali ga nismo odbranili, Primili smo gol u finišu a mogli smo i drugi. Ostalo je 1:1.
Stiče se dojam da ovi momci trebaju primiti prvi gol da bi u nastavku utakmice igrali kako znaju i umiju. Utakmice protiv Rumunije, Velsa, Italije to jasno govore. Još jednom se pokazalo da nemamo igrača u veznom redu, kreativca koji može producirati šansu ili sam riješiti utakmicu. Svijetle tačke u napadu bili su Amar Memić i strijelac Jovo Lukić, dok su ostali podbacili.
Demirović nikako da pronađe sebe u reprezentativnim nastupima, Bajraktarević je i ovaj put pretjerao u soliranji i nisam primjetio da je dobio neki duel. Tahirović je bio bolji nego u prethodnim nastupima ali mora puno više. Previše čekamo tu njegovu igru kojom se preporučio nacionalnom timu. Kolašinac je težak da na poziciji lijevog beka zaustavlja protivničke igrače. Jeste asistirao kod gola i spasio čistu situaciju pred našim golom kod 0:1, ipak za njegov renome, mora bolje. Godine ga pritišću a nisu svi Edin Džeko. Kapiten je odmarao. Treba nam za mečeve koji slijede jer nakon ovog rezultata, treba nam ko će na terenu povući ekipu u pobjedničkom smjeru.
Zato su Muharemović i Katić odradili veliki posao. Znali su u nekim situacijama izbacivati loptu napamet, nekontrolisano, ali se to mora shvatiti jer su događaji na terenu diktirali takvu reakciju. Jovo Lukić je odradio što se od njega možda nije ni očekivalo. Postigao je lijep gol ali i dobio svih 9 duel skokova. Za novog “zmaja” sasvim uredu.
Ono što treba naglasiti je kolektivitet. Naučili smo igrati na rezultat. Ne gubimo utakmice. Ovo nam je 9 uzastopna utakmica u kojoj nismo poraženi i teško primamo golove. Požrtvovanje, želja, samopouzdanje su elementi koji nas krase. Neka tako bude i u nastavku Mundijala.
Najbolje je ipak dolazilo sa tribina. Ima li smo fantastičnu podršku oko 20.000 navijača koji su na kraju bili zadovoljni remijem. Malo bolju i hrabriju igru izabranika Sergeja Barbareza očekujemo u Los Angelesu.
Kada se sve sabere, utakmica je završena, za nas, povoljnim rezultatom.
Slijedi Švicarska za šest dana.
