Skijaški skokovi su na ovim prostorima prilično popularan sport iako BiH nema skakaonica koje su u upotrebi. Sve je to dijelom posljedica sjajnih skijaša skakača iz Slovenije koji su zadivili cijeli svijet svojim rezultatima.
Još od čuvene sarajevske Olimpijade 1984. godine, skijaški skokovi su na Igmanu uvijek bili posjećeni ali i skokovi na Vlašiću. Sada je to samo tužna slika jednog lijepog vremena koje nam je pružalo mnogo toga o čemu sada samo maštamo.
Pokušaji da se skakaonice na Igmanu revitaliziraju, izgradi prateća infrastruktura uništena u agresiji na našu zemlju, nisu uspjeli. Čak su i projektanti skakaonica na Malom igmanskom polju, braća Gorišek iz Slovenije, nudili projekat kojim bi Igman opet donio duh Olimpijskih igara. Sve smo mogli mi, samo da si htio ti….i tako dalje.
E zato se sada, zasluženo divimo braći Prevc i njihovoj sestri Niki koji su aktuelni pobjednici Svjetskog kupa za prošlu sezonu i osvajači brojnih medalja i pobjeda u posljednjih par godina. Prije je to jako dobro išlo i Peteru Prevcu pa i danas Anže Lanišeku. Slovenci rade, slovenci prave zvijezde, prave rezultate.
Možda je današnje takmičenje ljetnog Grand prixa u Wisli i drugo mjesto mladog estonca Kaimara Vagula, početak jedne lijepe priče koja dolazi sa sjevero-istoka Europe. Ovaj momak je potpuna nepoznanica i došao je niodkuda pa su čak i oni koji ga privatno znaju ili su mu klupske kolege, nevjeruju da je ovo napravio. Na društvenim mrežama je veliki znak pitanja? Da to ne bismo i mi bili donosimo vam kratku priču ko je Kaimar Valur. On je o sebi napisao:
Rođen sam 13. aprila 2007. godine u malom estonskom gradu Võru. Moja karijera skakača počela je kada sam imao dvije godine, nakon što je moj otac klizio niz brdo K30 sa mnom među nogama. Bio sam tako mali da je jedino što sam znao izgovoriti bilo “Cool!”. Nakon toga, ostalo je bila historija.
Dok su druga djeca podnevno drijemala, ja bih s tatom krenuo na brdo. Prve godine smo bili primorani da se prilagodimo mojoj maloj veličini tako što smo koristili slalomsku opremu umjesto prave opreme za skijaške skokove, zbog čega su mi prve skije za skijaške skokove bile još slađe. Moj prvi skok je bio sa brda K-10 u Otepääu kada sam imao tri godine.
Ljeto nakon što sam napunio četiri godine, moja porodica se preselila u Finsku i ja sam počeo da treniram na svom novom rodnom brdu u Helsinkiju, gdje sam takođe pobjedio na svom prvom međunarodnom takmičenju. Nakon nekoliko godina, također sam bio uključen u Lidl grupu, koju su činili najperspektivniji mladi skakači Finske tog vremena. Godine 2017. pojavila se potreba za većim skakaonicama što me je navelo da se okrenem ka Lahtiju gdje sam se pridružio timu Saukko pod trenerom Arijem Saukkom. Otprilike četiri godine vozili smo 1000-1200 km sedmično do i od Lahtija zbog mojih treninga.
U jesen 2021. godine ponovo smo preselili cijelu porodicu, ovog puta u alpsko selo Oberstdorf u Njemačkoj. Sve u ime skijaških skokova, koji su godinama iz mog hobija prerasli u profesionalnu karijeru. Njemački kao jezik je bio izuzetno težak, ali u kombinaciji sa školom i obukom, odlično sam ga prihvatio. Od velikih poteza to je debi u Svjetskom kupu, učestvovao u takmičenjima u skijaškim letovima, stekao mnogo novih prijatelja i sveukupno se izuzetno razvio kao profesionalni sportista. Cilj ipak ostaje isti, da na kraju dođemo u sam vrh svijeta skijaških skokova.
I čini se da je stigao na cilj. Sada treba ostati na njemu. Sretno.
