𝙊𝙥𝙨𝙩𝙖𝙣𝙖𝙠 𝙣𝙞𝙟𝙚 𝙘𝙞𝙡𝙟. 𝙊𝙥𝙨𝙩𝙖𝙣𝙖𝙠 𝙟𝙚 𝙥𝙧𝙞𝙯𝙣𝙖𝙣𝙟𝙚 𝙣𝙚𝙪𝙨𝙥𝙟𝙚𝙝𝙖
Svake godine, uoči početka prvenstva, slušamo iste rečenice. Jedni najavljuju borbu za titulu, drugi izlazak u Evropu, treći žele afirmisati mlade igrače i stabilizovati klub. Sve su to legitimni ciljevi jer odražavaju različite mogućnosti, ali i različite strategije razvoja.
A onda se pojavi klub koji hladno saopšti:
“Naš cilj je opstanak.”
I niko se ne iznenadi.
To je, zapravo, najveći problem.
Ako uprava prije prve odigrane utakmice javno poruči da joj je najveća ambicija izbjeći ispadanje iz lige, onda ona istovremeno priznaje da nije uspjela izgraditi klub sposoban za više. To nije strategija. To je javno priznanje vlastitog neuspjeha.
Naravno, postoje sezone u kojima se klub, zbog finansijskih problema, povreda ili odlaska ključnih igrača, nađe u borbi za opstanak. Sport je nepredvidiv i takve situacije su razumljive.
Ali unaprijed planirati borbu za opstanak nije isto što i biti prisiljen na nju.
To znači da ste unaprijed prihvatili prosječnost. Da ste odustali od ambicije. Da ste navijačima poručili kako ne vjerujete ni u sebe, ni u ekipu koju ste sami formirali.
Još je opasnije kada takav cilj postane normalan. Kada se svake godine ponavlja ista priča, a niko ne postavlja pitanje odgovornosti. Kao da je sasvim prirodno da klub godinama troši novac, vrijeme i povjerenje javnosti samo da bi preživio još jednu sezonu.
Nije prirodno.
U sportu se od trenera traže rezultati. Igrači odgovaraju za svoje igre. Zašto bi uprave bile jedine koje nikada ne odgovaraju za ostvarenje ili neostvarenje vlastite vizije?
Ako nakon više godina rada jedino što možete ponuditi jeste nova borba za opstanak, onda je vrijeme da priznate kako vaš model upravljanja nije dao rezultat. A kada model ne funkcioniše, mijenja se model- ili ljudi koji ga provode.
Ostavka nije poraz. Ostavka je čin odgovornosti.
Klubovi nisu osnovani da bi svake godine slavili ostanak u ligi. Oni postoje da stvaraju igrače, razvijaju sport, okupljaju zajednicu i postavljaju više ciljeve. Ambicija nije luksuz. Ambicija je obaveza svakoga ko prihvati voditi jedan sportski kolektiv.
Zato bi sportska javnost trebala prestati prihvatati da je “opstanak” ozbiljan projekat. Opstanak može biti posljedica teške sezone, ali nikada ne smije biti unaprijed definisana filozofija kluba.
Jer onoga trenutka kada se pomirite s preživljavanjem, prestali ste razmišljati o napretku.
