Početak nove sezone Eurolige donosi dosad neviđene brojke na platnim spiskovima, signalizirajući eru ekspanzije, ali i izazova. U centru pažnje je Vasilije Micić, koji se za sezonu 2026/27. pozicionirao kao najplaćeniji igrač, sa impresivnom neto godišnjom zaradom od 5,6 miliona eura. Ova cifra, prema istraživanju BasketNewsa, stavlja ga ispred prosječnog neto prihoda igrača u NBA ligi, nakon što se plate usklade za poreze i doprinose.
U protekle dvije godine, Euroliga je svjedočila vrtoglavom rastu primanja. Dok su ranije samo tri igrača prelazila prag od tri miliona eura neto godišnje, sada je taj broj porastao na gotovo deset, s tendencijom daljnjeg rasta. Najveća godišnja plata u ligi porasla je za skoro dva miliona eura u samo dvije sezone, odražavajući intenzivnu konkurenciju za talente.
Međutim, ovakav finansijski zamah nije bez svojih poteškoća. Gediminas Navickas, sportski direktor Žalgirisa, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog nedostatka regulacije na transfer tržištu. Navodeći primjere poput situacije sa Thomasom Walkupom i interesovanja Panathinaikosa za Nigela Williamsa-Gossa, Navickas je naglasio hitnu potrebu za strožim i transparentnijim pravilima kako bi se zaštitili ugovorni igrači i integritet takmičenja.
Istovremeno, Euroliga uvodi nova pravila finansijskog fer-pleja (Financial Fair Play) i ograničenja plata (LCR), vezana za kolektivne prihode timova. Cilj je obuzdati inflaciju plata, ali ova mjera je podijelila klubove: dok manji budžeti vide u tome ključ za opstanak, europski giganti strahuju da će im ograničenja otežati zadržavanje vrhunskih igrača pred finansijskom moći NBA lige i novih, bogatih aktera poput Dubaija.
Unatoč rekordnim platama zvijezda poput Micića, Nigela Hayesa-Davisa (5 miliona eura) i Kendricka Nunna (4,5 miliona eura), Euroliga se i dalje bori sa dubokim komercijalnim deficitom. Prihodi od TV prava i sponzorstava ne prate rast troškova, što znači da većina klubova posluje sa gubicima, često oviseći o podršci vlasnika ili subvencijama iz fudbalskih sekcija u slučaju multisportskih klubova. Ovo stvara paradoks: dok igrači zarađuju više nego ikada, liga se suočava sa strukturnim finansijskim problemima koji zahtijevaju hitna rješenja.
