Nakon katastrofalnog završetka sezone u Endesa ligi i potpune suše trofeja, Real Madrid prolazi kroz period duboke introspekcije, a budućnost italijanskog trenera Sergija Scariola visi o koncu. Iako ima još dvije godine ugovora, njegova pozicija je neizvjesna, što stvara agoniju za stratega koji nije navikao da gubi kontrolu nad svojom sudbinom. Pred upravom kluba stoji dilema: povući radikalan potez ili pažljivo analizirati okolnosti i pružiti Scariolu benefit sumnje.
Ključno pitanje koje se postavlja je kako bi izgledao Madrid sa zdravim Tavaresom, Lenom i Garubom. Njihovo odsustvo u odlučujućoj fazi sezone pokazalo se razornim za tim koji je izgrađen na preciznosti i taktičkoj dosljednosti. Tim se očigledno raspao nakon kritične povrede Tavaresa, a potom je bio iscrpljen emotivnim naporom u pokušaju herojskog podviga protiv Olympiacosa. U kratkom roku, Scariolo je od potencijalnog kreatora najvećeg uspjeha sekcije u 21. stoljeću, postao suočen s jednim od najvećih neuspjeha.
Nakon finala Eurolige, ekipa je izgubila fokus, a Scariolo, čini se, nije uspio ponovo zapaliti iskru u svojim igračima. Nedostatak pravih lidera u svlačionici postao je evidentan. Ironično, rano osiguravanje prvog mjesta u regularnoj sezoni možda je doprinijelo štednji napora koja se pokazala kobnom. Ipak, dok Scariolo snosi dio odgovornosti za sezonu bez trofeja – propusti u Kupu Kralja i eliminacija u ligi su bolni – vrhunski sport je okrutan, a uspjeh i neuspjeh često ovise o sitnicama: povredama, sreći i sudijskim odlukama. Scariolova izuzetna karijera i posvećenost su neupitni, a lekcija koju je demonstrirao na Final Fouru dostupna je samo odabranima.
Pitanje je da li bi Real Madrid zaista bio bolji bez njega. Postoji argument da je Scariolo imao čak i bolji roster od Chusa Matea, koji je otpušten nakon osvajanja lige, ali svaka sezona nosi svoje specifičnosti i izazove. Trenutak za razmišljanje u klubu mora uključiti ove argumente, te tražiti odgovor na suštinsko pitanje o budućnosti trenerske pozicije.
