Nakon nedavnih poraza, trener Napolija Massimiliano Allegri pokušao je objasniti loše rezultate, tvrdeći da je odbrambena faza tima bila efikasnija protiv Arsenala nego u ranijim mečevima protiv Coma i Intera. Njegova izjava “da smo se ovako branili protiv Coma i Intera, ne bismo izgubili” suočava se s oštrom kritikom i demantijem kroz statističke podatke, koji slikaju potpuno drugačiju sliku.
Analiza utakmice protiv Arsenala, koju je Allegri predstavio kao primjer poboljšane odbrane, ne uvjerava ni navijače ni stručnjake. Statistika pokazuje da je Arsenal, iskoristivši izuzetno pasivan pristup Napolija, uputio čak 26 udaraca prema golu, što je apsolutni rekord Lige prvaka za gostujuću ekipu. Ovo jasno opovrgava tvrdnje o boljoj defanzivnoj stabilnosti.
Nadalje, usporedba s utakmicom protiv Intera također ne ide u prilog Allegriju. Iako je sugerirao da bi bolja defanzivna strategija možda spriječila preokret Intera s 0:2 na 3:2, podaci Opta-e otkrivaju da su ‘očekivani golovi’ (expected goals) koje je Napoli dozvolio u te dvije utakmice alarmantno visoki: 4.05 protiv Arsenala i 3.86 protiv Intera. Ovakve brojke su neviđene u novijoj historiji kluba, bez obzira na trenere i različite filozofije igre.
Paradoksalno, strategija usmjerena na ‘ravnotežu’ i uskraćivanje prostora protivniku pretvorila se u bumerang. Što je Napoli bio pasivniji, to su protivnici imali više slobode za razvoj napada, što je rezultiralo konstantnim pritiskom na odbranu i golmana Mereta. Šest primljenih golova u prve četiri službene utakmice te osjećaj stalne krhkosti ozbiljno zabrinjavaju Allegrija i njegov tim.
Problemi se dodatno pogoršavaju zbog povreda ključnih igrača poput Alessandra Buongiorna i Beukeme, te nedostatka pojačanja na tržištu (poput Maria Gile). Uz to, igrači poput Benoita Badiashilea, Lobotke i Anguisse još uvijek nisu na željenom nivou forme, a Kevin De Bruyne se protiv Arsenala činio izoliranim u ekipi koja nije pratila akcije.
Sa samo tri boda u prvenstvu i tri poraza u četiri službene utakmice – što se nije desilo od daleke 1960. godine – Allegri se već suočava s velikim pritiskom. Predstojeće utakmice protiv Bologne i Fiorentine bit će ključne za njegovu budućnost na klupi Napolija, dok se u gradu već šapuće o mogućim nasljednicima poput Antonija Contea ili Raffaelea Palladina.
