Iako se približava 32. godini, Domenico Berardi zadržao je dječiju radost prema fudbalu, nikada ne stavljajući novac ispred ljubavi prema Sassuolu, čiji je simbol lojalnosti. Otvoreno govori o svojoj neispunjenoj želji da zaigra u Ligi šampiona, idealno u dresu Sassuola, iako je svjestan izazova. Uprkos brojnim uspjesima u karijeri, uključujući golove i nastupe za reprezentaciju, Berardiju nedostaje prepoznatljiva himna najelitnijeg evropskog takmičenja.
Ocjenjujući proteklu sezonu, Berardi daje osmicu i sebi i timu. Izražava žaljenje što nisu uspjeli preći granicu od 50 bodova i osigurati deseto mjesto, smatrajući da su to zaslužili. Lično mu je žao što nije postigao dvocifren broj golova (ukupno osam golova i pet asistencija), što pripisuje dugoj pauzi zbog povrede mišića 2024. godine. U analizi tima, Berardi ističe da im je ponekad nedostajalo “bezobrazluka” i iskustva da bi se borili za sedmo ili osmo mjesto, uprkos pobjedama nad jačim rivalima i slabijim rezultatima protiv timova ispod njih na tabeli.
Nakon 30. godine, Berardi kaže da više uživa u fudbalu. Otkriva da je nakon teške povrede Ahilove tetive 2024. godine ozbiljno razmišljao o prekidu karijere, suočen s mentalnim izazovima tokom rehabilitacije kada tijelo nije slijedilo upute mozga. Podrška supruge i fizioterapeuta bila je ključna za njegov povratak jačem nego ikad. Priznaje da se ponekad osjećao potcijenjenim, ali to mu nikada nije predstavljalo problem jer je uvijek vjerovao u sebe i svoje kvalitete, smatrajući se liderom na terenu. Ne voli medijsku pažnju i rijetko daje intervjue, ističući da mu je dovoljno što ga djeca gledaju kako igra.
Nakon produženja ugovora sa Sassuolom do 2029. godine, Berardi se raduje mirnom ljetu. Ipak, priznaje da bi razmotrio ponude klubova koji igraju Ligu šampiona, ali isključivo pod uslovom da ima garantovanu ulogu protagonista, a ne samo “putnika”. Želi igrati Ligu šampiona, a ne samo doživjeti je kao sporedni akter. Njegova ljubav prema Sassuolu ga je uvijek držala fokusiranim, ali ambicija za Ligom šampiona ostaje. Naglašava da je u prošlosti, kada se činila moguća promjena, nedostajao dogovor sve tri strane (klub, igrač i potencijalni kupac).
U poređenju sa prethodnim periodima, Berardi smatra da je trenutna Serija A pretjerano taktička, gdje se prioritet daje rezultatu nauštrb atraktivne igre. Nostalgično se prisjeća vremena pod vodstvom trenera De Zerbija, kada su igrači Sassuola uživali u igri, osjećajući se kao da su “kontrolisani džojstikom”, za razliku od današnjih “vojnika” na terenu. Za najjačeg saigrača u Sassuolu Berardi proglašava Matića, ističući njegove izuzetne igračke i ljudske kvalitete. Za kraj karijere Berardi želi da ga tijelo služi, da se vrati u reprezentaciju i odigra još četiri do pet godina na vrhunskom nivou, s namjerom da karijeru završi kao protagonista, a ne da postepeno nestaje sa scene.
