Fantastična pobjeda Coma nad Manchester Unitedom rezultatom 4:1, donedavno nezamisliva van virtualnog svijeta videoigara, predstavlja najveće dostignuće u historiji kluba. Fabregasovi izabranici su tokom svih 90 minuta dominirali nad “Crvenim đavolima” Michaela Carricka, a španski strateg, ponosan na svoje igrače, ističe da je ovo tek četvrti put da je Manchester United primio četiri gola u Ligi prvaka. Pozvao je grad Como na proslavu, nadajući se da će djeca sutra s ponosom nositi dresove kluba u školu.
Posebno je pohvalio nastup Da Cunhe, ali naglasio je timski duh: “Svi su mi se dopali, svaki igrač je dao svoj maksimum. Sve što smo planirali, danas je funkcionisalo besprijekorno.” Uprkos euforiji, Fabregas upozorava na oprez: “Ovo je posebna noć, ali smo još na početku. Moramo ostati čvrsto na zemlji. Pripremili smo savršenu utakmicu, a mnogi su naši igrači prvi put igrali u Ligi prvaka, što je moglo utjecati, ali njihova uvjerenost je bila ključna.”
Trener Coma ističe da teže stvaranju specifične filozofije i identiteta, a vidjeti igrače kako se bore do kraja, pritiskajući protivnika, ispunjava ga ponosom. Odgovarajući na kritike engleskih medija o ‘europskijem’ stilu igre Coma u odnosu na Serie A, Fabregas je kategoričan: “Ne bih rekao. Rezultati govore sami za sebe, postigli smo četiri gola i protiv Genove. Svaka utakmica je priča za sebe, a s devet novih igrača, još uvijek se uigravamo.”
Španac je progovorio i o svom dolasku u Como, motiviran projektom, iako je prvobitno želio završiti igračku karijeru. Prilika s mladim timom, Primavera, otvorila je put, a Fabregas naglašava podršku Suwarsa i Ludija, koji dijele njegovu viziju nogometa. Prisjetio se i igračkih dana pod Pepom Guardiolom, gdje su on i Messi imali slobodu da ‘osjete’ prostor, dok su drugi igrali pozicioni nogomet. Iako je pobjeda donijela veliku satisfakciju, Fabregas je svjestan izazova koji slijedi: “Teže je sada: igrati u subotu i to na isti način.”
Fabregas se prisjetio i svog debija protiv Uniteda 8. augusta 2004, kada je kao sedamnaestogodišnjak osjetio ‘jednu od najvećih i najljepših senzacija u životu’. Ističe da je igranje nogometa neusporedivo emotivnije od trenerskog posla te savjetuje igračima da uživaju u svakom trenutku. U znak podrške kolegi Michaelu Carricku, čija je pozicija na klupi ‘Crvenih đavola’ sada upitna, Fabregas je poručio da se od trenera previše očekuje: “Trenerski posao je lijep, ali ne pruža emocije kao igranje na terenu. Treneri su često podcijenjeni, jer se misli da mogu promijeniti svijet za dvije sedmice, što nije realno.”
Čak i u jednoj od najsjajnijih noći svoje karijere, Fabregas priznaje greške: “Nešto smo pogriješili, preuzimam odgovornost. Žalim što sam dopustio da se ritam spusti u posljednjim minutama. Rekao sam Douvikasu da manje trči, spustili smo blok i primili gol; zbog toga mi nema mira.”
