Fenerbahče godinama pokušava prekinuti dominaciju najvećeg rivala Galatasaraya, ali nikako da pronađe dobitnu formulu. Griješi li u dovođenju preplaćenih zvijezda koje su odavno prošle zenit karijere ili u tome što trenere mijenja kao na traci?
Nakon poraza od najvećeg rivala prije nekoliko dana, ceh je platio klupska legenda Ismail Kartal, a na njegovo mjesto, barem privremeno, stiže Dirk Kuyt.
Nizozemac je još jedan pokazatelj trenerskog vrtuljka na kojem se Fenerbahče vrti posljednjih godina. Bit će deveti trener istanbulskog velikana u protekle četiri godine. Za to vrijeme Galatasaray je imao znatno više stabilnosti, s Okanom Burukom na klupi. Upravo bi kontinuitet mogao biti jedna od ključnih razlika između dva najveća istanbulska rivala. Dok jedni grade prepoznatljiv sistem, drugi iznova povlače poteze i ponavljaju stare greške.
Kuytova trenerska biografija nije naročito impresivna. Radio je u ADO Den Haagu, Dordrechtu i Beerschotu, s kojim je osvojio titulu u drugoj belgijskoj ligi. Sada ga čeka mnogo veći izazov – vođenje kluba s kojim je kao igrač osvojio posljednju titulu prvaka Turske, u sezoni 2013/14.
U protekle četiri godine kroz Fenerbahče su prošli Ismail Kartal, koji je ekipu vodio u tri navrata, Zeki Murat Gole, angažovan dva puta, te Jose Mourinho, Jorge Jesus i Domenico Tedesco. Nijedan od njih nije uspio osigurati dugoročnu stabilnost, dok je klub istovremeno trošio ogromne iznose na pojačanja i iznova ostajao bez željenog rezultata.
Sada je red na Kuyta. Privremeno rješenje ili početak novog poglavlja? U Fenerbahčeu se nadaju da će Nizozemac donijeti preokret, ali dosadašnja praksa ne ulijeva previše optimizma. Jer, problem možda nije samo u trenerima koji odlaze nego i u klupskoj politici koja iz godine u godinu proizvodi ista razočarenja.
