Mbappé je djelovao pomalo neraspoloženo, ili je barem tako izgledalo. Nakon burnog prvog poluvremena, na početku drugog nikako nije uspijevao doći do izražaja. Međutim, odjednom je na rubu šesnaesterca prigrabio ničiju loptu i hirurški precizno pronašao jedini slobodan prostor do mreže. Prebacio je robusnog Diopa, dok je sveprisutni Bono ostao nemoćan unatoč ispruženoj ruci. Kada je led konačno probijen, Dembéléu je trebalo svega nekoliko minuta da desnom nogom postigne i drugi gol, čime je slavlje Francuza moglo početi.
Ipak, to slavlje donijelo je i trenutak straha kada je Kylian pao na travnjak u trenucima kada je utakmica već bila riješena. Mnogi su odmah posumnjali na povredu, pogotovo zato što je “desetka” Francuske odmah zamijenjena, ali osmijeh s kojim je odšetao prema klupi nagovijestio je da situacija nije ozbiljna. Prije toga, Deschamps se pobrinuo da zaštiti Konéa, izvodeći ga iz igre kako bi izbjegao žuti karton koji bi mu donio suspenziju. S druge strane, od Maroka se u tim trenucima jedva šta moglo vidjeti, osim jednog udarca Ounahija koji je Maignan s lakoćom ukrotio.
Utakmica je mogla biti prelomljena već na samom startu, kada su Mbappé i Upamecano, potpuno zaboravljeni od odbrane, šutirali s distance i glavom, ali je Bono oba puta sjajno reagovao. Maroko je nakon toga morao zbiti redove kako bi ukrotio igru, jer je njihova defanzivna čvrstina od samog početka bila upitna, dok je u napadu kao glavna uzdanica figurirao El Khannous.
Igralo se uglavnom pred marokanskim kaznenim prostorom, ponajviše zato što je Koné čistio sve pokušaje Marokanaca da prebace igru na drugu stranu. Vidjeli smo tek poneku čaroliju Brahima, koji je na otvaranju meča izveo sjajan dribling kroz noge i odigrao petom, ali se kasnije utopio u sivilo ekipe koja je teško prenosila loptu do zone u kojoj bi on mogao napraviti razliku. Francuska je kontrolisala situaciju, ali njihovoj igri je nedostajalo prave konkretnosti.
A onda, tik pred odlazak na odmor, uslijedio je veliki preokret. Achraf je uzalud tražio faul koji nije postojao, dok je u kontranapadu Mbappé ušao u duel s Mazraouijem unutar šesnaesterca, što je rezultiralo penalom kojim je sudija prilično loše upravljao. Izvođenje najstrože kazne oteglo se u nedogled, iako je lopta već bila na bijeloj tački, a Bono spreman na liniji. To je, direktno ili ne, uticalo na Kyliana koji je izveo očajan penal, što je za stručnjaka među stativama poput Bona bio lagan plijen.
Maroko je nastavio po svom, grčevito braneći bedem koji je stalno bio pod opsadom. Prvo je priliku imao Dembélé, zatim Doué, a na kraju i Digne, čiji je udarac zaustavio okvir gola uz, naravno, nezaobilaznog Bona. To je objašnjavalo zašto su siloviti napadi Francuza do odlaska na odmor donijeli isti rezultat – nikakav – kao i potpuna napadačka nemoć njihovih rivala. Najbolja stvar za afričku selekciju bio je sam rezultat, dok je Mbappé i dalje djelovao kao da analizira promašaj za koji se, ruku na srce, nije osjećao potpuno krivim.
Moglo se pretpostaviti da je vodstvo Francuza samo pitanje vremena i da će odbrana Maroka kad-tad popustiti, jer fudbal ponekad prati logiku. I zaista, utakmica je trajala samo dok nije pao taj prvi pogodak. Mbappéov felširani udarac savladao je do tada nesavladivog Bona i stavio tačku na meč koji je, realno gledajući, od samog početka bio jednosmjerna ulica.
