Iako Iran definitivno nema iste uslove kao ostale reprezentacije na ovom Svjetskom prvenstvu, na terenu se to uopšte ne primjećuje. Borbenost i hrabrost koju pokazuju Iranci apsolutno su za svaku pohvalu, posebno kada se uzme u obzir da su zbog Trumpovih restrikcija prisiljeni putovati iz Tijuane u SAD i nazad u roku od 24 sata kako bi odigrali utakmice. Činjenica da su nakon dva kola i dalje neporaženi i da sami odlučuju o svom prolasku u narednu rundu podvigu daje epske razmjere.
Doduše, situacija je mogla biti i bolja da su pokazali više ambicije kada su pola sata imali igrača više protiv Belgije – koja je jedno od najvećih razočarenja turnira. Ipak, stekao se utisak da su u drugom poluvremenu obje ekipe bile zadovoljne remijem (0-0).
Dok je Iran stigao u Los Angeles tek uoči same utakmice, Jérémy Doku je napustio Kaliforniju nekoliko sati ranije. Fudbaler Cityja je, uz dozvolu selektora Rudija Garcije, nakratko otputovao u Belgiju zbog rođenja djeteta, a u SAD će se vratiti čim mu se supruga porodi. Cijela nacija sada iščekuje da njegova supruga Shireen što prije rodi – bez ikakvog pritiska, naravno.
Za razliku od prethodnih odluka, Garcia je ovog puta odlučio uvrstiti Lukakua u prvu postavu. Sama njegova pojava ulijeva strah u kosti protivničkim odbranama, bez obzirom na to što fizički još uvijek nije na optimalnom nivou. Selektor se zamalo pokajao već na samom početku: nakon nepuna tri minuta, Lukaku je dobio žuti karton s nijansom narandžaste, jer je otvorenim đonom startovao na golmana Beiranvanda dok je pokušavao zahvatiti De Bruyneov centaršut.
Dok je Lukaku držao iransku odbranu duboko u njihovom šesnaestercu, Belgijanci su imali problema samo kod prekida. Iz dva slobodna udarca Azijati su ozbiljno ugrozili “Crvene đavole”, koje je spasio njihov čuvar na golu. Courtois je maestralno zaustavio silovit šut Kanaanija, dok je Taremi uspio savladati golmana Real Madrida nakon sjajno uigrane akcije. Ipak, iranski kapiten se našao u minimalnom ofsajdu, pa je VAR poništio pogodak. Bila su to dva ozbiljna upozorenja za Belgiju koja je dotad bila bolji rival i zaslužila prednost na poluvremenu, iako im je intenzitet igre s vremenom opadao.
Tek što je počelo drugo poluvrijeme, Belgija je tražila crveni karton za tek ubačenog Jahanbakhsha. Bila je to situacija preslikana s meča od prije nekoliko dana kada je Messi protiv Alžira kramponima nagazio protivnikov list. Žrtva je ovog puta bio Trossard, koji se previjao od bolova na travi pokazujući sudiji pokidanu štucnu, ali je odluka bila identična: bez žutog kartona i bez VAR provjere. Pohvalno je što se na ovom Prvenstvu drži konstantan sudijski kriterij i što se podržavaju prve odluke arbitara na terenu. Na prvi pogled, to i ne djeluje tako komplikovano.
Ako je Courtois bio heroj prvog dijela, Beiranvand je u nastavku uzvratio jednom od najboljih odbrana decenije. De Bruyne je idealno uposlio De Cuypera u petercu, ostavivši ga samog ispred već savladanog golmana. Međutim, nevjerovatnom reakcijom i čistom snagom volje, iranski čuvar mreže je s poda uspio ispružiti ruku i čudesno zaustaviti čist gol.
Taj potez je potpuno presjekao Belgijance, a posebno Ngoya. On je reagovao neshvatljivo sporo pri pokušaju vraćanja lopte Courtoisu, ostavio je “živu loptu” za protivnika i na kraju dobio crveni karton kako bi spriječio Taremija da izađe sam pred golmana.
S igračem više, Belgija se, zastrašena, povukla, ali Iran nije uspio pokrenuti kontranapad. Courtois i Beiranvand su odbili nekoliko udaraca koji su im se uputili u posljednjih pola sata, a osjećaj je bio da oba tima radije ne žele riskirati i zadovoljni su neriješenim rezultatom, koji im omogućava da sami kontrolišu svoju sudbinu u posljednjoj utakmici.
