Ako je uopšte i bilo kakve sumnje, Isco se vratio — i to u svom najboljem, najsjajnijim izdanju. Fudbaler iz Malage potpuno je otklonio sve dileme oko oporavka od povrede skočnog zgloba koja mu je upropastila prošlu sezonu. Već je odigrao jednak broj utakmica kao u čitavoj prethodnoj sezoni, ali uz duplo više provedenih minuta na terenu, čime je ponovo izborio status nezamjenjivog prvotimca uprkos paklenoj konkurenciji u Pelegrinijevom veznom redu. Zahvaljujući njemu, stadion u Sevilji ponovo grmi u ritmu koji on diktira.
Ipak, na samom početku sezone djelovalo je kao da se još uvijek traži, vjerovatno više iz straha od nove povrede nego zbog stvarnog stanja na terenu. Njegovo majstorstvo i klasa nikada nisu bili upitni, ali činilo se da u pojedinim trenutcima ne uspijeva da isprati brzinu i ritam protivničkih igrača. Ta kratka kriza u potpunosti je prevaziđena tokom reprezentativne pauze, koju je Isco iskoristio da se fizički besprijekorno pripremi. Poslije utakmice je i sam potvrdio da se osjeća odlično, naglasivši da mu prija što ulazi u pravi takmičarski ritam. Istakao je da su mu protekle tri sedmice poslužile da poradi na detaljima koji su mu nedostajali te da sa velikim motivom i optimizmom ulazi u nastavak sezone u kojoj tim ima visoke ambicije.
Na meču protiv Osasune preuzeo je odgovornost u ključnom trenutku i iz penala doveo svoju ekipu u vodstvo. Kasnije je postigao i četvrti pogodak za Betis, čime je smirio napetost na tribinama u trenucima kada se protivnik opasno približio. Taj gol nije bio samo plod njegove upornosti i vjere, već i jasan dokaz da se trenutno nalazi u vrhunskoj fizičkoj formi. Sam je objasnio da je pratio akciju i poslije nekoliko odbijenih lopti vjerovao do kraja, što mu se vratilo važnim pogotkom u trenutku kada je utakmica postajala veoma komplikovana.
Sada je sasvim jasno da je Betis dobio nazad igrača kojeg su povrede u proteklom periodu nemilosrdno mučile. Njegov povratak je ravan dovođenju vrhunskog pojačanja — i to kakvog pojačanja.
