Ovo možda nije najatraktivniji Brazil, ali ova ekipa ima karakter. Selesao je nakon teške borbe, ali sasvim zasluženo, preokretom protiv Japana osigurao plasman u osminu finala. Nakon što su primili gol, Brazilci su se uspješno oporavili od početnog šoka i duboko u sudijskoj nadoknadi pronašli način da probiju japanski bedem. Casemiro je donio izjednačenje, a Martinelli je u 96. minuti pogodio za pobjedu, dok je golman Suzuki fantastičnom odbranom uskratio Viniciusu titulu strijelca najljepšeg gola na prvenstvu.
Ovaj preokret uslijedio je nakon greške koja se mogla naslutiti. Problem Brazila na poziciji desnog beka najavljivan je i prije početka prvenstva, posebno nakon povrede Wesleyja. Činilo se da je Ancelotti u prvoj utakmici pronašao rješenje kada je postavio Danila umjesto nesigurnog Rogera Ibañeza. Međutim, iskusni defanzivac napravio je neshvatljivu, dječiju grešku pri iznošenju lopte – predao ju je direktno u noge Saneu, koji je preciznim i snažnim udarcem uz samu stativu matirao “Petostruke šampione” iz prvog ozbiljnijeg napada Japana. Brazil se u tom trenutku našao u ogromnom problemu.
Kolosalni stadion u Teksasu ostao je u nevjerici u toj 24. minuti. Brazil je meč otvorio odlučno i dominantno, tražeći prostor preko bokova, dok se Cunha pametno kretao, a Vinicius djelovao kao jedina nepredvidiva opasnost. Ipak, iako je posjed lopte bio apsolutno na njihovoj strani (63%), Japanu nisu ozbiljnije zaprijetili. “Samuraji” su se branili vojnički disciplinovano, predvođeni trojicom stopera, neumornim bekovima i gustom formacijom. Za vodstvo im nije trebala čak ni izgrađena akcija – bilo je dovoljno samo ukrasti loptu i kazniti protivnika.
Casemiro, sputan ranim žutim kartonom, nije uspio zaustaviti prodor Sanea kod primljenog gola. Taj pogodak je najviše pogodio upravo njega, pa je u nastavku djelovao prilično konfuzno s loptom u nogama. Ipak, Ancelottijevo povjerenje u njega je bezgranično. Ostavio ga je u igri, vjerovatno i zbog povrede Paquete. Ulaskom Endricka promijenila se formacija, a Brazil je konačno zaličio na sebe – postali su intenzivni, prodorni i konstantno su punili protivnički šesnaesterac. Broj centaršuteva s bokova naglo je rastao u potrazi za izjednačenjem. Guimaraes je sjajno šutirao glavom, ali je Suzuki odbranio, a potom je Tomiyasu tijelom blokirao Casemirov pokušaj. Ipak, iz trećeg pokušaja, nakon naizgled bezopasnog ubačaja Gabriela s lijeve strane, Carlos Henrique Casemiro je nebeskim skokom i udarcem glavom donio izjednačenje.
To izjednačenje na 1:1 više je ličilo na njemački nego na brazilski fudbal. Pravu “Joga Bonito” magiju ubrzo nakon toga prikazao je Vinicius, kreiravši jednu od najljepšeg akcija na turniru. Primio je loptu na centru, efektno progurao loptu kroz noge Tomiyasuu, nanizao trojicu defanzivaca u šesnaestercu, ali je njegov udarac spoljnim dijelom kopačke, uz dodir golmana Suzukija, završio na stativi. Bila je to odbrana ravna golu. To je natjeralo japanskog selektora Moriyasua da napravi izmjene i potpuno se povuče u svoj šesnaesterac, zamijenivši ofanzivne bekove Doana i Nakamuru klasičnim odbrambenim igračima. Japan se zabio u defanzivu i, iako nisu previše patili, nisu ni izlazili sa svoje polovine.
Utakmica je ušla u monotonu fazu, ali Ancelotti skoro da nije mijenjao sastav, ušao je samo Martinelli. Italijanski stručnjak je vjerovao svojim ključnim igračima, među kojima je bio i Guimaraes, koristan i u kvarenju protivničke igre i u kreiranju napada. Već u produžetku, kada je Casemiro morao napustiti teren zbog povrede, Tanaka je izgubio loptu u opasnoj zoni. Bruno ju je prihvatio na ivici kaznenog prostora, lažnjakom prevario odbranu i asistirao Martinelliju, koji je u 96. minuti rutinski i s puno klase pogodio za pobjedu. Tu je završen otpor Japana, koji je kažnjen zbog prevelike pasivnosti i čuvanja rezultata. Brazilski san i dalje traje, a Ancelotti ponovo ima sreće na svojoj strani.
