Iako je utakmica počela u slavljeničkom tonu, uz proslavu rođendana domaćina i kompletan prateći spektakl, Sjedinjene Američke Države su pale u potpuno drugi plan čim se lopta zakotrljala. Paragvaj je, potpuno imun na svečanu atmosferu, odmah postavio čvrst defanzivni bedem u formaciji 5-4-1. Enciso je ostao odsječen u napadu, što je natjeralo Francusku da odmah prebaci igru na protivničku polovinu i preuzme potpunu kontrolu nad posjedom.
Sve se odvijalo prema očekivanom scenariju: za Paragvajce je to bio test izdržljivosti, a za Francuze ispit strpljenja. Dodatni izazov predstavljali su ekstremni uslovi – temperatura blizu 40 stepeni i visoka vlažnost zraka koji su diktirali tempo igre, dok je stadion bio oštro podijeljen na sunčanu i sjenovitu stranu, kako na tribinama tako i na terenu.
Vrijeme je prolazilo bez uzbuđenja u blizini paragvajskog šesnaesterca, dok pred francuskim golom nije bilo apsolutno nikakvih dešavanja. Prva pauza za osvježenje stigla je kao prijeka potreba. Ipak, fudbal je nepredvidiv: udarac Konéa s distance zakačio je Diega Gómeza i za dlaku otišao pored gola, iako je lako mogao završiti u mreži. Bila je to jedina prava šansa Francuza u tom periodu, pošto su Paragvajci prostor ispred svog gola pretvorili u neprobojno minsko polje za Dembéléa, Olisea i Mbappéa koji se povlačio dublje po loptu.
Zanimljivo je da Paragvaj do tada nije napravio nijedan prekršaj, dok je Francuska nanizala nekoliko faulova, uključujući i žuti karton za Barcolu. Nakon pauze uslijedilo je nekoliko minuta ujednačene igre, a onda je Mbappé zamalo kaznio jedan pad koncentracije u odbrani rivala, nakon čega je uslijedio i dalekometni pokušaj Rabiota. Nakon pola sata igre, jedan od prvih faulova Alfarove ekipe, u režiji Cubasa, izazvao je opštu gužvu na terenu. Tenzije su porasle, pa je Galarza u prolazu zakačio Mbappéa rukom, ali je sudija samo odmahnuo rukom.
Igra je postajala sve grublja i napetija iza kulisa, ali se na terenu ništa bitno nije mijenjalo. Francuska je imala jalovu inicijativu – mnogo dima, malo vatre. Pošto su ostali članovi velike četvorke bili potpuno odsječeni, Mbappé je bezuspješno pokušavao da se poveže sa saigračima. Na drugoj strani, Enciso je vodio usamljene bitke protiv cijele odbrane, iz kojih nije izvlačio veliku korist, ali je uspješno trošio vrijeme. Kada je uzbekistanski sudija odsvirao kraj prvog poluvremena, rezultat je bio isti kao na početku. Za Francuze to nije bilo ništa novo, jer su i protiv Senegala na pauzu otišli bez golova.
Drugo poluvrijeme otvorilo se dugim ispucavanjem Maignana koje je stvorilo prvu opasnost, što je izazvalo bijes paragvajskog selektora, iako je trud njegovih igrača i dalje bio dirljiv. Međutim, umor je učinio svoje – Alderete i Enciso su se povrijedili zbog ogromnog fizičkog napora, što je natjeralo stručni štab Paragvaja da prerano ispuca dvije izmjene. S druge strane, Deschamps je reagovao uvođenjem Douéa umjesto Barcole.
Upravo je Désiré u svom prvom prodoru donio preokret. Svojim talentom i sjajnim slalomom nanizao je nekoliko defanzivaca dok ga Diego Gómez nije srušio u kaznenom prostoru. Glavni sudija je prvobitno ignorisao situaciju, ali je nakon intervencije iz VAR sobe pokazao na bijelu tačku. Mbappé je bio neumoljiv i poslao loptu u mrežu. Nemajući više šta da izgubi, Paragvaj je krenuo na sve ili ništa, uveo nove igrače, a utakmica se pretvorila u bespoštednu borbu – na posljednju pauzu za osvježenje otišlo se uz naguravanje i oštre poglede.
Nakon pauze, Paragvaj je imao još deset minuta sudijske nadoknade (kojom je Francuska loše upravljala) da uradi ono u čemu je bio najbolji – postigne gol. Ipak, nedostatak napadačke navike i izostanak ključnih igrača koji su ranije napustili teren pokazali su se kao nepremostiva prepreka. Francuska je na kraju slavila po ekstremnoj vrućini, što je bio i najprirodniji ishod ovog meča.
