Svi igraju fudbal, dobaci mi poznanik u žurbi, nemajući vremena da obrazloži konstataciju. Znam šta je htio. Još se nismo odrekli navike da volimo biti generali nakon bitke. Ali, hajd’ neka bude. Osmjehnuh se i nastavim dalje.
Moja je prednost što živim u malom gradu, Visoko, i što znam puno ljudi, što sa svakim volim popričati pa i razmijeniti mišljenja. Počesto se ne slažemo, ali Bože moj. No, ovaj put mi nije legla ova sarkastična rečenica, baš kao Sheldon Cooperu u “The Big Bang Theory”.
I onda ideja?
Pitaću Sheldona, šta misli o utakmici BiH-Švicarska? Moj najdraži lik iz ovog sitcoma je fenomenalan, zabavan, narcisoidan, inteligentan, i šta sve ne, i rado bih sa njim da gledam neku utakmicu, iako je za sportom lud kao ja za ljubavnim serijama. Pa, šta kažeš Sheldone?
“Bazinga! Ako ste mislili da je gledanje dvadeset i dvojice muškaraca kako u kratkim hlačama ganjaju sferoid ispunjen komprimiranim zrakom uzaludno trošenje moždanih ćelija – u pravu ste. Ipak, moram priznati da je meč u Los Angelesu ponudio fascinantan statistički fenomen koji je privukao moju pažnju, uprkos mom potpunom preziru prema fizičkim aktivnostima.
Prve 73 minute te utakmice bile su savršen prikaz entropije na djelu: nula golova, nula uzbuđenja, čista sportska stagnacija. A onda, u 74. minuti, sistem je doživio potpuni, spektakularni kolaps.”
Hvala ti Sheldone. Od sada neću gledati ono čime si me oduševljavao godinama. Kad bolje razmislim, nikad mi se nisi ni dopadao. A nisi ni neki glumac. Šta sam ja uopće vidio u liku kojeg si, gospodine Jim Parsons, ti utjelovio.
Da samo jednom dođeš na kafu, u mome omiljenom kafiću, tvoje znanje o ovoj igri (fudbal-nogomet) ozbiljno bi bilo poljuljano. Tvoje retoričke sposobnosti bi doživjele krah. Hvala ti na pomoći i mišljenju, ali ne petljaj nam se u ono što “znaš”.
Ipak, utakmica protiv “bankara” dala nam je priliku da budemo upamćeni, ne samo po visokom porazu, nego i jednoj statističkoj činjenici. Naime, u gotovo stogodišnjoj historiji ovog takmičenja, nikada se nije desilo da nakon 70. minute bude postignuto pet golova.
Ali hajmo u realnost zaplivati. Ne, ne, ne! Čekaj kad si već tu Sheldone i ako se nisi naljutio (mi smo ti Bosanci otvorenog duha)!? Šta predviđaš u utakmici Katar-BiH?
Utakmica se neće završiti taktičkom simetrijom. Moj superračunar predviđa ishod u kojem Bosna i Hercegovina pobjeđuje rezultatom 2:1 ili 3:1, čime osigurava 4 boda i plasman među 8 najboljih trećeplasiranih ekipa. Ipak, ako Bosanci odluče ponovo igrati svoj ‘talijanski autobus’ i braniti se protiv Katara, preporučujem njihovim navijačima da prebace kanal na reprizu Profesora Protona. Tamo je ishod barem edukativan, dok bi ovdje bio ravan gledanju Leonarda kako pokušava uraditi sklek.”
Uh. Izvadio si se! Djelimično!
Mi smo u Inglewoodu prošli ko bos po trnju a zamislite, svjetski prvak iz 2010. godine i četvorostruki evropski prvak Španija, odigrala je 0:0 protiv Zelenortskih Ostrva.
Rezultat je priča, koja je jedna od najnevjerovatnijih na prvenstvu i jedna od onih koja se nikada neće zaboraviti i služiće kao primjer kako ne pobjeđuje uvijek kvalitet nego srce, posvećenost, zajedništvo. Iako se mogu pohvaliti ekipom globalnih superzvijezda, evropski prvaci nisu mogli pronaći put pored otpornog obrambenog bloka afričke reprezentacije.
Selekcija Zelenortska Ostrva ili Zelenortska Republika (portugalski: Cabo Verde) su mala ostrvska država na arhipelagu u sjevernom dijelu Atlantskog okeana, oko 600 km od najzapadnijeg dijela afričke obale, koja ima samo 150 hiljada stanovnika. Portugalci su nenaseljena ostrva pronašli i kolonizirali u 15. vijeku kada su postali glavni centar trgovine robovima.
Portugalski naziv “Cape Verde” dolazi od najzapadnije tačke Afrike koja se danas nalazi u Senegalu.
Pređimo na teren stadiona Mercedes Benz u Atlanti.
Vrlo lako je opisati događaje na terenu. Trenutno druga selekcija svijeta na FIFA rang listi se obrukala. Ipak, ne bih da uvrijedim i minimiziram uspjeh hrabrih momaka Zelenortskih Ostrva, ali sve je izgledalo da Španci vjeruju u svoj kvalitet i samo su čekali da iz jedne od mnogobrojnih akcija i prilka postignu gol koji bi im otvorio vrata pobjedi.
Gotovo savršeno prvo poluvrijeme za Zelenortska Ostrva, koji su se branili disciplinovano i samouvjereno. I jedna impresivna stvar govori sama za sebe. To je podatak koji najbolje objašnjava koliko je impresivna bila njihova izvedba. Nisu se branili panično, nisu lomili ritam grubim startovima i nisu preživljavali isključivo zahvaljujući sreći. Branili su se organizovano, pametno i strpljivo. Prema zvaničnoj statistici, napravili su samo jedan prekršaj u utakmici što je najmanji broj prekršaja neke reprezentacije na utakmici Svjetskog prvenstva otkako se takvi podaci prate od 1966. godine.
Junak utakmice bio je čudesni čuvar mreže, 40-godišnji Vozinja. Golman Čaveza zaustavio je sve što su Španci producirali a to je 7 odbrana koje su svaka na svoj način bile spektakularne.
Sjetih se SP 1974. u Njemačkoj, kada je Jugoslavija pobijedila Zair sa 9:0 a na golu bio zabavni i pomalo naivni Kazadi. Odakle je god lopta došla, završavala mu je iza leđa ili što bi rekli u žargonu, koja došla ta i prošla. Vozinja je bio sve samo ne Kazadi. Možemo reći da je bio frustrirajuća prepreka za Špance, koji će ovog čuvara mreže, dugo pamtiti.
Selektor Španije de la Fuente je u posljednjih 20-tak minuta na teren poslao Merina, Yamala, Olma i Nicu Wiliamsa, ali učinilo se da je na Plave ajkule, kako ovu reprezentaciju popularno nazivaju, krenula reprezentacija svijeta, utakmica bi se isto završila.
Kada smo pomislili da je Katar napravio senzaciju prvenstva, remijem protiv Švicarske, došlo je mega iznenađenje. Šta ćemo još gledati do kraja Mundijala?
Pitaju me, kako tumačim ova iznenađenja. Čovjeka kada pritjerate uza zid, nema gdje pobjeći ili se skloniti. Tako su se ponašale selekcije Katara i Zelenortskih Ostrva. Znali su da ne mogu parirati kvalitetnijim selekcijama sa kojima su igrali, pa su se zatvorile i iz kontri pokušali ušićariti neki bod. I uspjeli su.
Još jedan susret je bio zanimljiv. Švedska je nanijela jedan od najtežih poraza Tunisu u historiji. Bilo je 5:1. Odmah nakon utakmice, selektor Tunisa Sabri Loumushi je dobio otkaz. Nije on prvi koji je dobio otkaz u toku Svjetskog prvenstva, pa mu to duši može biti olakšavajuća okolnost.
Nigerija je smijenila selektora Philippea Troussiera tokom prvenstva u Francuskoj 1998. godine, a Saudijska Arabija Nassera Al-Johara nakon poraza od Njemačke 2002. godine sa nestvarnih 8:0.
Španci su 2018. godine smijenili Julena Lopeteguija dva dana prije SP u Rusiji jer je bez znanja Saveza dogovorio posao u Real Madridu, a posebno je ono što se dešavalo našem Vahidu Halilhodžiću.
Bh. stručnjak je dobijao otkaze čak tri puta pred početak Mundijala. Prvo je smijenjen u Obali Slonovače, potom Japanu i na kraju u Maroku.
Posljednje informacije kažu da Vaha ima daha ali ne i živaca da se nastavi baviti trenerskim poslom. I u pravu je! Ko da će mu neko na kraju reći, hvala? Jašta će!
Tekst za novinsku agenciju Patria, pat.ba
