Svjetsko prvenstvo za Urugvaj pretvorilo se u pravi debakl, obilježeno serijom pogrešnih odluka, unutrašnjim tenzijama i izuzetno lošim igrama. Reprezentacija je svoju avanturu okončala već u grupnoj fazi, nakon remija sa Saudijskom Arabijom i Zelenortskim Otocima, te poraza od Španije. Ovo je prvi put u historiji da je Urugvaj eliminiran dva puta zaredom nakon grupne faze Mundijala i četvrti put (nakon 1974., 1986. i 2002.) da se kući vraća bez ijedne pobjede. Tim je pokazao tek kratke bljeskove obećavajuće igre, uglavnom u prvih dvadeset minuta susreta protiv Španije, nakon čega je uslijedio potpuni raspad sistema.
Jedna od ključnih tačaka sporenja bila je kontroverzna odluka selektora Marcela Bielse da nakon četiri godine izbivanja vrati Fernanda Musleru na gol. Iskusni čuvar mreže bio je direktno odgovoran za primljene golove u svakoj utakmici, a njegova kardinalna greška protiv Španije, kada mu je lopta prošla kroz ruke, pokazala se presudnom. Pri rezultatu 0:0, Urugvaj bi bio drugi u grupi i osigurao prolazak. Muslera je, priznajući svoju grešku, zatražio izmjenu na poluvremenu i javno se izvinio saigračima i naciji.
Iako su Muslerine greške bile značajne, problem je bio dublji. Urugvaj je djelovao kao tim bez jasnog vođstva, a igrači su se očigledno distancirali od Bielse. Zamjena Federica Valverdea, kapitena i nominalno najjačeg igrača, tokom drugog poluvremena, dodatno je naglasila ovaj jaz između trenera i ekipe. Prije utakmice sa Španijom, postojala su taktička neslaganja: igrači su preferirali defanzivniji pristup i brze kontranapade, dok je Bielsa insistirao na agresivnom presingu i individualnim duelima. Rezultat je bila hibridna strategija koja nije funkcionirala, jer se tim čas držao Bielsovih ideja, čas se povlačio, braneći se skoro sa šestoricom u zadnjoj liniji. Nakon gola Španije, tim se potpuno raspao, pokazujući rastuću nervozu koja je kulminirala nizom grubih prekršaja.
Glavna odgovornost za neuspjeh pala je na Bielsu, koji ovoga puta nije uspio uspostaviti adekvatnu vezu s grupom. Argentinski trener je izjavio da nije ostavio nikakvo naslijeđe urugvajskom fudbalu, naglašavajući da “bilo kakav teorijski doprinos nakon tri godine rada nema pravu vrijednost ako se ne postignu rezultati.” Bielsa je također bio poznat po svom ekscentričnom ponašanju van terena, što je dodatno skrenulo pažnju s onoga što se dešavalo na terenu. Iako tehnička slabost tima nije njegova krivica, “El Loco” ovaj put nije pronašao ključ da podigne nivo svojih igrača i inspiriše ih na bolje rezultate.
