Oaktree, investicijski fond koji upravlja Interom, planira kupovinu još jednog evropskog fudbalskog kluba koji bi služio kao partner milanskom gigantu. Riječ je o manje razvikanom i finansijski pristupačnom klubu iz neke od stranih liga — po mogućnosti iz najvišeg ranga — koji bi bio idealna sredina za kaljenje i razvoj mladih Interovih igrača. Time bi se stvorio ključni međuprostor koji bi talentima olakšao prelazak u prvi tim, dopunjujući ulogu novoformirane Under 23 ekipe. Iako će se mlada i seniorska ekipa uskoro trenirati na istom mjestu u Appiano Gentileu, prelazak među seniore i dalje je velik korak, pa bi ovaj satelitski klub poslužio kao odlična odskočna daska.
Ovaj potez potvrđuje da Oaktree ima dugoročne planove u Italiji i sportu općenito. Američki fond paralelno širi poslovanje — predali su ponudu za milansku franšizu u sklopu NBA Europe projekta te pregovaraju o ulasku u vlasničku strukturu košarkaškog kluba Olimpia Milano. Što se fudbala tiče, uprava Intera trenutno procjenjuje opcije na tržištu, s ciljem da akviziciju završi tokom ove sezone, kako bi sve bilo spremno za ljetni prelazni rok 2027. godine. Kao najprivlačnije destinacije spominju se lige u Portugalu, Belgiji, Holandiji i Švicarskoj — poznate po razvoju mladih igrača i fleksibilnijim pravilima za registraciju fudbalera van Evropske unije. Podaci CIES-a potvrđuju da ovi šampionati žive od prodaje igrača u inostranstvo, dok se kao opcija razmatra i druga španska liga, koja nudi lakši pristup južnoameričkom tržištu.
Kako bi projekat uspio, Oaktree mora pažljivo birati klub kako bi izbjegao potencijalne sukobe s propisima UEFA-e o višestrukom vlasništvu, koji zabranjuju učešće povezanih klubova u istom evropskom takmičenju i strogo ograničavaju međusobne posudbe i transfere. Ipak, ovaj model poslovanja već je postao standard u modernom fudbalu — City Group je razvio mrežu oko Manchester Cityja, Red Bull koristi Salzburg za napredak Leipziga, dok BlueCo preko Strasbourga razvija mlade snage Chelsea. Sličan primjer postoji i u samoj Italiji, gdje su vlasnici Parme kupili portugalski Casa Pia, dokazujući da i manji klubovi mogu savršeno poslužiti ovoj svrsi.
