Ivan Gudelj, legendarni kapiten Hajduka i jedna od najvećih ikona hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, preminuo je danas 2. septembra 2026. godine u 66. godini života u zagrebačkoj bolnici Dubrava, nakon borbe sa zloćudnom, galopirajućom bolešću. Njegov odlazak duboko je potresao sportsku javnost jer Gudelj nije bio samo nogometni velikan, već i simbol nevjerojatne životne borbe, uzdizanja iz pepela i čiste ljudske inspiracije. Njegova životna priča jedna je od najfascinantnijih, ali i najtužnijih storija u historiji sporta ovih prostora.
Meteorski uspon i “prototip modernog nogometaša”
Gudelj je rođen 21. aprila 1960. godine u Imotskom, a odrastao je u Zmijavcima. Nogometni put započeo je u Mračaju iz Runovića, odakle 1975. godine kao dječak stiže u Hajduk. Vrlo brzo se nametnuo nevjerojatnom snagom, brzinom, tehnikom i borbenošću, zbog čega su ga stručnjaci opisivali kao prototip modernog veznog igrača koji drži cijeli teren.
Za Hajduk je odigrao 362 utakmice i postigao 93 pogotka, osvojivši prvenstvo Jugoslavije (1979.) i dva Kupa (1977. i 1984.). Postao je najmlađi kapiten u historiji reprezentacije Jugoslavije, za koju je odigrao 33 utakmice, a ugledni francuski L’Équipe uvrstio ga je u idealnu ekipu Svjetskog prvenstva 1982. u Španiji.
Tragedija na Poljudu i korak do Real Madrida
U dobi od samo 25 godina, kada je bio na vrhuncu moći i imao na stolu ponudu slavnog Real Madrida, sve se srušilo u jednoj sekundi. Tokom utakmice Hajduka i Crvene zvezde na Poljudu, 13. septembra 1986. godine, Gudelj se u 74. minuti srušio na terenu.
Ubrzo mu je dijagnosticiran hepatitis B. U to vrijeme, medicina nije imala adekvatan odgovor, a njegova profesionalna igračka karijera bila je naprasno i nepovratno prekinuta. Umjesto na Santiago Bernabéu, Gudelj je završio u izolaciji.
Borba s bolešću, stigmom i porodičnim tragedijama
Nakon prekida karijere, uslijedili su najteži dani. Osim fizičke borbe s bolešću, Gudelj se suočio s teškom društvenom stigmom tog vremena. Kao javna osoba lažno je povezivan s AIDS-om, a ljudi su ga izbjegavali i bježali od njega na ulici: “Jedan poznanik se zabio u stup kad me trebao sresti jer nije mogao vjerovati da hodam cestom”. Razmišljao je o bijegu na Tibet, no snagu je pronašao u vjeri i obitelji.
Njegov privatni život obilježile su brojne tragedije. Izgubio je roditelje, sestra mu je oslijepila, brat obolio, a supruga mu je preminula vrlo mlada. Unatoč svemu, nikada nije očajavao niti pitao “zašto baš ja?”, ističući da uvijek postoje teže sudbine.
Životni trijumf i medicinsko čudo
Gudelj se odbio predati. Okrenuo se obrazovanju i diplomirao na fakultetu u 42. godini, što mu je, kako je sam tvrdio, donijelo radost ravnu osvajanju najvećih sportskih trofeja. Posvetio se trenerskom poslu, vodeći brojne mlađe uzraste u Hrvatskom nogometnom savezu, gdje je sudjelovao u odgoju i formiranju budućih zvijezda naših zapadnih susjeda.
Njegova nevjerojatna priča pretočena je u knjigu “Hajdučka priča” i potresan dokumentarni film “Ivanova igra”, koji služe kao inspiracija mladima kako ustati nakon što ti se snovi sruše. Konačnu pobjedu nad bolešću doživio je u kasnijoj životnoj fazi kada je službeno objavljeno da je nakon 37 godina borbe postao medicinski fenomen i potpuno pobijedio hepatitis B.
Otišao je tiho, nakon kratke i agresivne bolesti, ali ne kao tragičar, već kao istinski pobjednik koji je nadvladao svaku prepreku koju mu je život postavio.
