Real, koji se još uvijek nalazi u fazi uigravanja, savladao je u potpunosti posloženu Barcelonu, ponajviše zato što su izvanredni pojedinci konačno uskladili korak s taktičkim planom građenim kroz metodu pokušaja i pogrešaka.
Ova pobjeda dodatno zaoštrava borbu za titulu i skida pritisak s Reala u trenutku kada beskompromisni rat između dva diva bukti na svim frontovima: sudskom, institucionalnom, pravnom i međunarodnom. Oba pogotka Kyliana Mbappea, istinskog stručnjaka za ove utakmice, malo zavaravaju jer je Real do trijumfa došao prvenstveno zahvaljujući disciplini, zajedništvu i ogromnom radu. Na listi istaknutih pojedinaca našli su se Cucurella, koji je Lamineu Yamalu predstavljao pravu noćnu moru, te Tchouameni i Diomande, koji su u isto vrijeme bili i umjetnici i ratnici na terenu. Svoje mjesto zaslužio je i Lunin, vječna rezerva koja uvijek iskoristi priliku. S druge strane, samo je Pedri bio na svom prepoznatljivom, vrhunskom nivou.
Dok je Barcelona već formiran i stabilan tim, Real se i dalje gradi u hodu. Hansi Flick je izveo svoju standardnu jedanaestorku, pogotovo nakon povrede Danija Olma. Ofanzivni dio ekipe funkcionirao je besprijekorno od početka sezone, uključujući i ulogu Raphinhe, te “skrivene devetke” koja je iz nužde isplivala na površinu. Trener Barce dosljedno vjeruje istim igračima i svojoj taktici jer je od tvrdoglavosti, bez obzira na snagu protivnika, uspio napraviti vrlinu.
S druge strane, Mourinho se suočio s neočekivanim problemom i izostankom Courtoisa zbog gripe, te je, za razliku od svog kolege sa suprotne klupe, često mijenjao pristup, ali i dalje čvrsto vjeruje da se približava dobitnoj formuli, pomno prateći svaki korak protivnika. Predosjećajući dobro poznatu Barcinu zamku s visokim presingom na protivničkoj polovini, na Camp Nouu je izveo četvoricu veznih igrača, s Valverdeom koji se povremeno spuštao na bočnu poziciju kako bi neutralizirao tu opasnost. Zato je u startnu postavu uvrstio i Bernarda Silvu, tehnički potkovanog i izuzetno iskusnog igrača za ovakve megdan-utakmice, poslavši jasnu poruku da će Real tražiti rješenje kroz posjed lopte i vlastitu sigurnost.
Ipak, početak utakmice nije to nagovještavao. Real se povukao, više iz taktičke namjere nego iz straha. Već iz prve oduzete lopte stvorili su priliku preko Gulera, čiji je silovit udarac s distance završio iznad gola. Barcelona je također umrtvila ritam, prešavši na sterilniju, horizontalnu igru, a uvodne minute obilježili su tek dva mlaka dalekometna udarca Gordona. Taj početni dojam bio je varljiv. Polako ali sigurno, Real je uspostavio ravnotežu zahvaljujući strpljivom dodavanju, nešto agresivnijem presingu, vrhunskoj partiji Tchouamenija i stalnoj opasnosti koju je širio Diomande. U tome im je pomoglo i to što Barcelona nije pokazivala svoju prepoznatljivu žestinu prilikom vraćanja izgubljenih lopti.
Utakmica svakako nije bila za one nepromišljene, ponajviše zato što su oba tima bila svjesna da se greške ne praštaju. Ipak, umor čini svoje, pa su sredinom prvog dijela popustile taktičke stege i otvorile se bolje prilike. Raphinha je propustio dvije šanse, što je pravo čudo s obzirom na njegovu efikasnost ove sezone, dok je Lunin zaustavio udarac Gordona zatvorivši svoj ugao. To se dogodilo gotovo odmah nakon povrede Esparta, koji je vjerovatno teže istegnuo skočni zglob, a mladi igrač se prije toga prilično mučio čuvajući Diomandea.
Susret se nije odvijao prema predviđenom scenariju kojim obično dominiraju Lamine Yamal i Mbappe. Cucurella je u potpunosti neutralizirao svog saigrača iz reprezentacije, dok je Joan García bio oprezan kod prodora francuskog napadača. Mbappe se samo jednom našao u izglednoj prilici, ali je neometan poslao loptu visoko na tribine. Ipak, Kraljevski klub je poveo uz dozu sreće. Akcija Reala bila je sjajna: lopta je prenesena s desne na lijevu stranu, Cucurella je uposlio Diomandea, čiji je prizemni centaršut nespretno očistio Gerard Martín, pogodivši pritom Mbappea, od kojeg se lopta odbila u mrežu za 0:1. Skoro u idućem napadu Lamine je imao šansu, ali je šutirao neuobičajeno loše za svoje standarde, a slično je prošao i Diomande, pogodivši samo vanjski dio mreže.
Barcelona je nakon toga pojačala pritisak kroz visoki presing, koji se pokazao kao oružje s dvije oštrice. S jedne strane su stvorili probleme Realu, ali su se s druge otvorili pozadi. Bellingham je imao dvije čiste situacije za kontranapad dva na dva, ali ih je oba puta uprskao – prvi put zbog prevelike sebičnosti, a drugi put zbog loše procjene kretanja svog saigrača Mbappea. Zapravo, svaki brzi izlazak Reala u kontru predstavljao je smrtnu opasnost za golmana Joana Garcíju.
U toj igri živaca i bez previše opreza, bolje se snašla Barcelona, koja je na oko sat vremena igre izjednačila sjajnim potezom Pedrija. On je pronašao prostor u kaznenom prostoru gdje se nalazio Raphinha, koji ovoga puta nije pogriješio i preciznim udarcem savladao Lunina. Akcija je počela iz prekida nakon kratko izvedenog kornera koji je potpuno uspavao odbranu Reala.
Gostima su se problemi nagomilali jer je Valverde, iscrpljen još iz prvog poluvremena, morao izaći iz igre, a Dumfries je u ovom trenutku daleko od njegove forme u defanzivi i napadu. Utakmica je promijenila tok. Barcelona je počela ličiti na onaj strah koji je Mourinho nosio u sebi: agresivna, brza, prodorna i uporna. Real se, po običaju, pokušao spasiti uz pomoć svog golmana, pa je Lunin sjajnom intervencijom podsjetio na Courtoisa, skinuvši zicer Gerardu Martínu iz neposredne blizine.
Kraj susreta izgledao je u bojama Barcelone pošto je Real fizički pao. To je iskoristio Lamine, koji je tek u tim trenucima ličio na onog igrača odluke koga je nemoguće čuvati, te je dva puta opasno priprijetio golu. Ipak, Real se još jednom digao iz pepela. Camavinga je primio loptu od Gulera, dobio sprint duel protiv Cubarsija i asistirao Mbappeu, koji je uvijek tu kada je najpotrebnije.
