Robbie Ure, hladnokrvan, pun samopouzdanja i sa svega 22 godine, odigrao je proteklog vikenda svih 90 minuta za Sevillu protiv Barcelone. Ure pripada novijem talasu škotskih napadača – još uvijek nema nijedan nastup za reprezentaciju, ali se nada da bi mogao debitovati u subotu na gostovanju protiv Slovenije u Ligi nacija. Selektor Sebastien Pocognoli ne može računati na Lyndona Dykesa i Georgea Hirsta, dok su Che Adams, Lawrence Shankland i Ross Stewart ispali iz konkurencije zbog povreda. Sva petorica su ovog ljeta nastupala na Svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sada su tu Ure, James Wilson iz Heartsa i Kieron Bowie iz Sassuola – koji imaju po dva nastupa za nacionalni tim – te Oli McBurnie iz Hulla, čiji je posljednji od ukupno 16 reprezentativnih nastupa bio prije čak pet godina.
U svemu ovome osjeti se doza intrigantne svježine, a taj polet nigdje nije uočljiviji nego u priči o Ureu: dječaku koji je sanjao da igra za Rangers, ali se tamo nije uspio izboriti za mjesto, te mladiću koji je u samo sedam utakmica za Sevillu od dolaska iz švedskog IK Siriusa već odmjerio snage s čak 12 reprezentativaca iz španskog tima koji je osvojio Svjetsko prvenstvo.
Prije nešto više od tri godine, Ure je kao tinejdžer napustio Rangers. Njegovi posljednji trenuci u prvom timu bili su svedeni na po jednu minutu na terenu – protiv St. Mirrena u novembru 2022. i protiv Hiberniana u maju 2023. godine.
Danas je upravo on zaštitno lice kampanje Škotskog fudbalskog saveza kojom se klubovi pozivaju da daju veću šansu mladim igračima. Ure tu priliku nije dobio u Glasgowu, pa je krenuo dalje – prvo u Anderlecht, zatim u IK Sirius, a sada u Sevillu, koja je za njega izdvojila 6 miliona eura uz još 3 miliona kroz bonuse.
Proteklih nekoliko mjeseci opisuje kao “dinamične”, što je prilično skromna riječ za ono što proživljava, jer sada nastupa na sasvim drugom nivou. Sevilla je izgubila od Barcelone s 3:1, a on se još uvijek nije upisao u strijelce za novi klub, ali ovo je za njega neprocjenjiva lekcija i ključna faza fudbalskog razvoja. “U prvom poluvremenu smo bili dobri,” kaže on. “Ali kako utakmica odmiče, jednostavno vas slome. Raphinha u ovom trenutku… mislim, šta reći.”
Uz prepoznatljiv osmijeh koji govori koliko je svjestan klase igrača s kojima se susreće, dodaje: “Zaista sam uživao. Ali protiv ovakvih igrača, ako im date samo jednu šansu, u većini slučajeva to je pogodak. Za mene je ovo bilo sjajno iskustvo i iz njega ću izaći samo bolji.”
Ure je dijete Rangersa – igrač koji im je izmakao iz ruku. Na pitanje da li je bilo teško otići, odgovara: “Jeste, bilo je teško. Rangers je bio sve što sam znao u životu. Tamo sam odlazio svaki dan od svoje osme godine, ali osjetio sam da je to korak koji jednostavno moram napraviti. Tada sam smatrao da nisam dovoljno dobar za prvi tim Rangersa, što je sasvim normalno za većinu 18-godišnjaka. To mi nije narušilo samopouzdanje. Volio bih da sam ostao, ali sam sam sebi priznao da neću dobiti priliku da igram, i to sam prihvatio. U klubu kakav je Rangers, svakom 18-godišnjaku je teško izboriti se za minutažu. Trebala mi je promjena sredine i novi početak – mjesto gdje bih mogao igrati na nivou koji je u tom trenutku bio odgovarajući za mene. Anderlecht mi je to pružio.”
Belgija je bila prva stepenica na njegovom putu ka reprezentaciji Škotske, ali je u Švedskoj sve počelo dobijati pravi zamah. U sezoni 2025/26. postigao je 11 golova u 30 utakmica, što je bilo samo zagrijavanje za ono što slijedi. Između aprila i jula ove godine, Ure je za IK Sirius odigrao 14 utakmica i postigao čak 15 golova, uključujući i četiri pogotka na jednom meču protiv Mjallbyja. “Pogađao sam mrežu u gotovo svakoj utakmici i to je vjerovatno bio najsretniji period u mojoj karijeri,” prisjeća se. “Davao sam golove iz sedmice u sedmicu, bili smo prvi na tabeli, napredovao sam, a interesovanje za mene raslo je iz dana u dan. Za mladog igrača je najvažnije da igra. Provodio sam po 90 minuta na terenu svake sedmice, imao sam puno povjerenje trenera i kluba, a dobio sam i potrebno vrijeme. Tog dana kada sam dao četiri gola, postigao sam i svoj prvi het-trik. Osjećao sam da će svaki moj udarac završiti u mreži. Nikada ranije u fudbalu nisam imao takav osjećaj, bilo je to nešto zaista posebno.”
Razvojni put mladih igrača jedna je od najaktuelnijih tema u škotskom fudbalu, a Ure je najbolji primjer šta se može dogoditi kada dječak dobije pravu priliku. “Svaki igrač je priča za sebe,” ističe on. “Mladim fudbalerima morate pružiti strpljenje i dati im vremena da se razviju, a najbolji način za to su, naravno, minuti na terenu i to na nivou koji omogućava napredak. Ja taj nivo nisam mogao pronaći u Škotskoj, pa sam morao potražiti drugdje i drago mi je što sam tako postupio.”
Nivo koji ga je dočekao u Španiji zaista je astronomska klasa. Iako još nije postigao pogodak, prolazi kroz izuzetno surovu fudbalsku školu.
Ipak, u narednim sedmicama dočekat će svoj trenutak pod vodstvom Pocognolija. Pred Škotskom su četiri brze utakmice – prilika da upiše prvi reprezentativni nastup i zablista na novoj sceni. A to je u potpunosti zaslužio.
