Fudbalski klub Šahtar Donjeck, devet godina nakon što je bio primoran napustiti svoj dom i stadion u Donjecku u maju 2014., suočava se s izazovima koji su gotovo nezamislivi za većinu sportskih kolektiva. Dok se pripremaju za ključne sedmice sezone, uključujući polufinale UEFA Konferencijske lige, ukrajinski gigant živi nomadskim životom, igrajući evropske utakmice u Njemačkoj i Poljskoj, a domaće prvenstvene širom Ukrajine.
Njihove pripreme uključuju maratonska putovanja autobusom od 18 sati do Kijeva za ligaške utakmice, s obzirom na zatvoreni ukrajinski zračni prostor. Sportski direktor Darijo Srna ističe da ne postoji stručni štab na svijetu koji bi imao iskustvo oporavka igrača nakon takvih putešestvija, dok svakodnevne prijetnje zračnim napadima i raketnim oštećenjima često zahtijevaju smještaj u skloništima i last-minute promjene hotela. “Ako dovedete Pepa Guardiolu ili Josea Mourinha u Šahtar sada, ne znam kako bi se nosili s ovom situacijom. To je samo mentalitet,” kaže Srna.
Uprkos ratnim okolnostima i odluci FIFA-e iz 2022. godine koja je dozvolila stranim i domaćim igračima da napuste ukrajinske klubove bez obeštećenja, što je Šahtar koštalo 14 igrača i dijela stručnog štaba, klub je uspio ponovo izgraditi tim. Direktor Sergej Palkin naglašava da su izgubili dom, ali ne i identitet, nastavljajući svoj prepoznatljiv model dovođenja mladih brazilskih talenata i njihovog razvoja, uz integraciju domaćih igrača poput Mihaila Mudrika. Trenutno pod vodstvom Arde Turana, tim broji 12 Brazilaca, s planovima za dolazak novih.
Za milione Ukrajinaca rasutih širom svijeta, kao i za one koji su ostali u zemlji, uspjeh Šahtara na međunarodnoj sceni pruža neprocjenjiv izvor nade i pozitivnih emocija. “To je gotovo uvijek negativna vijest, a Ukrajinci žive pod velikim emocionalnim pritiskom,” objašnjava Palkin. “Za nas je odlazak u polufinale znak da smo živi, da je ukrajinski fudbal živ, i da možemo nastaviti takmičenje na visokom nivou.” Ova borba za evropski trofej, drugi nakon osvajanja Kupa UEFA 2008/09, daleko je više od sportskog natjecanja – to je simbol otpora, jedinstva i nepokolebljive vjere u budućnost Ukrajine.
