Dok suze blistaju u očima, a emocije preplavljuju sve pred sobom, moramo reći da je Španija ostvarila najveću pobjedu u svojoj istoriji protiv Messijeve Argentine. Ferran Torres je postao istinski heroj postigavši monumentalan pogodak koji će se pamtiti.
Druga zvijezda je prišivena na španski dres nakon još jedne vrhunske timske predstave. Ova ekipa bježi od egoizma i zvjezdanog statusa, a selektor De la Fuente je savršen primjer toga – trener bez lažnog glamura koji je već postao legenda. Trijumf u New Jerseyju vjerovatno je najvrijedniji u istoriji španskog fudbala. Iako se najviše očekivalo od Laminea Yamala, Španija je pokazala da je mnogo više od jednog igrača. Teško je pronaći riječi za mladog Cubarsíja, dječaka koji je ovaj meč trebao gledati na nekom velikom ekranu na trgu, a on je stajao rame uz rame s Messijem i Juliánom Álvarezom bez ijedne jedine greške.
Igrala se 106. minuta produžetka kada je napadač, nakon asistencije Nica Williamsa, zapečatio finale koje je i prije samog početka proglašeno najboljim u istoriji. Ipak, na terenu se pojavila samo Španija. Argentina je izabrala grubu i prljavu igru, ne uputivši udarac u okvir gola sve dok sve već nije bilo izgubljeno. Taj kasni pogodak, u trenucima kada je Argentina igrala s desetoricom, donio je Španiji neviđenu dramu u završnici. Argentinski ponos natjerao ih je da dugim loptama opsjedaju gol Unaija Simóna, pa bi eventualno izjednačenje bilo jedna od najvećih nepravdi u istoriji fudbala.
Svjetska finala rijetko obiluju mnoštvom prilika. Utakmica se igrala na teškom, suhom terenu, gdje se rizik svodio na minimum, jer je svaki jeftin gubitak lopte mogao biti koban. Da bi se srušila Argentina, koja je stručnjak za vršenje pritiska na sudiju i manipulaciju emocijama, bio je potreban doktorat iz karaktera i autoriteta. Španija je imala jasan plan, postajući opasna svaki put kada bi Dani Olmo povezao redove. U prvoj pravoj prilici pronašao je Laminea Yamala, ali je njegov udarac bio preslab za golmana Dibu Martíneza.
Španija je kontrolisala posjed zahvaljujući Rodriju, koji je ponovo bio maestralan u diktiranju tempa i slanju lopti tamo gdje je najpotrebnije. Argentina je pokušala podići tenzije kada je Mac Allister divljački faulirao Olma, ali je sudija Vinčić odlučio progledati kroz prste radi spektakla, baš kao što je kasnije učinio i s Tagliaficom, koji se bukvalno “zalijepio” za Yamala.
Tada je na scenu stupilo ono što Južnoamerikanci zovu canchero – romantičan izraz za igranje na ivici pravila i prljave trikove. Ako protivnik doda loptu, udari ga s leđa; ako padne, malo ga nagazi; ako napravi i najmanji faul, opkoli sudiju; ako ti napraviš faul, protestuj iz sveg glasa. Zbog tog mentaliteta svi žele Argentince u svom timu, ali ih mrze imati za protivnike.
Čak ni pauza za hidrataciju nije promijenila ritam utakmice. Gledali smo već viđen scenario: Argentina se povukla, a Messi je šetao terenom kao da opušteno čita novine, čekajući pravi trenutak za napad. Oni su majstori da vas dotuku baš kada pomislite da kontrolišete situaciju. Međutim, takva pasivna igra uzela je svoj danak u liku Juliána Álvareza, koji je bio potpuno odsječen u španskoj odbrani. Argentini je za miran odlazak na odmor bilo dovoljno što je Otamendi zamijenio povrijeđenog Lisandra Martíneza, jer je u prvom dijelu šutirala samo Španija, dok Unai Simón nije imao nikakvog posla.
Ekipa Lionela Scalonija u nastavku je odlučila igrati u duhu čuvenog Carlosa Bilarda – destruktivno i agresivno. To se posebno osjetilo ulaskom Paredesa, kojem su trebale samo dvije minute da izazove prvu veliku gužvu i fizički sukob na terenu. Za to vrijeme, Messi je i dalje samo šetao, što je unosilo dodatni strah. Dok je Španija pokušavala slomiti Dibu Martíneza, Argentina – koja je kroz ovaj turnir diplomirala na “fakultetu patnje” – potpuno je zaboravila na ljepotu igre i driblinge. Ferran, Lamine i Cubarsí su bili blizu gola, ali je Argentina umjesto lepršavog fudbala izabrala čistu destrukciju.
Pred sam kraj regularnog toka, sudija više nije imao izbora pa je Enzu Fernándezu pokazao drugi žuti karton, koji je bio toliko očigledan da je Argentinac mogao samo uzaludno protestovati tri minuta. Španija je nakon toga potpuno sabila protivnika u šesnaesterac, što je na kraju krunisano fantastičnim golom Ferrana Torresa. Nakon neopisive drame i patnje, Španija je stigla do vječne slave. Postali su prvaci svijeta.
