Od autsajdera do ozbiljnog kandidata. Švicarska je sada zvanično među osam najboljih reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu. Sreća u penal-lutriji bila je na strani Švicaraca, koji će u četvrtfinalu – što je malo ko mogao predvidjeti – igrati protiv Messija i ostatka argentinskog tima. Kako god bilo, Švicarsku sada dijele samo dvije utakmice od finala u New Jerseyju, što je činjenica koju niko ne bi trebao zanemariti.
Jedanaesterci su presudili u meču koji je bio izuzetno izjednačen, tvrd i fizički zahtjevan. Više od 120 iscrpljujućih minuta igre neće ostati upamćeno po vrhunskom fudbalskom kvalitetu i ljepoti, ali jeste po nevjerovatnom intenzitetu i borbenosti.
Kolumbija je bolje otvorila utakmicu, što je bio jasan odgovor svima koji su sumnjali u njihovu fizičku spremu zbog virusa koji je ranije pogodio njihovu ekipu. Švicarska je spremno prihvatila taj atletski izazov. Iz jednog takvog duela rodila se i prva prilika za Kolumbijce: Puerta je zaprijetio felširanim udarcem sa ivice kaznenog prostora, ali je Kobel sjajnom, atraktivnom odbranom spasio gol. Vrijedi napomenuti da je loptu u tom napadu osvojio James Rodriguez, i to agresivnim startom na kojem bi mu pozavidio i sam Gattuso.
Pauza za osvježenje došla je u najgorem trenutku za Kolumbiju. Taman su dominirali, ali nakon kratkog predaha, situacija na terenu se potpuno promijenila – što je čest slučaj kod takvih prekida. Švicarska se sabrala, došla do daha i primijenila jednostavnu taktiku. Stalno su napadali prostor iza leđa borbenog Daniela Muñoza. Izgledalo je kao direktno naređenje selektora Yakina, jer su Švicarci preusmjerili sve svoje napade na tu stranu. Ta strategija im je donijela dva šuta u okvir gola preko Riedera i Ndoyea, ali je golman Vargas bio dobro postavljen i siguran, iako su udarci upućeni iz teških pozicija.
Skroman učinak u prvom poluvremenu – sa tek po jednom šansom na obje strane – izgleda da je više zabrinuo Švicarsku. Ili je barem Yakin shvatio da mora nešto mijenjati, pa je u igru uveo Sowa. Novi igrač je ubrzo mogao opravdati povjerenje, ali se nakon odličnog utrčavanja iz drugog plana okliznuo, pa je njegov čist udarac završio visoko preko gola. Ta situacija, uz Xhakin pokušaj iz slobodnog udarca koji je pogodio vanjski dio mreže, pokazala je da je Švicarska itekako opasna.
Kolumbijcima je ponovo trebalo vremena da uhvate ritam. Igrali su nervozno, neprecizno i previše forsirali duge lopte. Bilo im je potrebno da se saberu i pojačaju pritisak, a ulogu pokretača preuzeo je Luis Díaz. Njegova dva silovita sprinta bila su dovoljna da podignu ekipu. Tada su Kolumbijci počeli ozbiljnije prijetiti, a najbolju priliku propustio je Luis Suárez, koji je traljavo šutirao iz izgledne pozicije i izborio samo korner.
Sljedeća pauza ponovo je dobro došla Švicarcima, koji su u tim trenucima bili pod pritiskom. Zbog novog prekida, izmjena i straha od eliminacije, obje ekipe su postale izuzetno oprezne. Strah od greške je prevladao i utakmica je ušla u mirnu fazu bez previše rizika. Jedino je Ndoye opasnim udarcem iskosa zamalo spriječio produžetke, koje su svi već uzimali zdravo za gotovo.
Dodatno vrijeme donijelo je drastično bolji fudbal. Prvi produžetak bio je prosto eksplozivan. U tih 30 minuta vidjeli smo više uzbuđenja pred oba gola nego u prethodnih 98 minuta utakmice. Lucumi je uzdrmao prečku, a zatim je Kobel odbojkaškom reakcijom odbranio projektil Campaza, nakon čega je na drugoj strani Vargas fantastično zaustavio šut Amdounija. Ipak, najbolju šansu na utakmici propustio je Campaz u 116. minuti. Na kraju, drama jedanaesteraca bila je kobna za Kolumbiju, koja napušta Mundijal sa gorčinom u ustima. Možda nisu bili lošiji rival na terenu, ali fudbal je okrutan. Švicarska, s druge strane, ima puno pravo da sanja velike snove.
