Kišna noć pokazala se sretnom za Italiju, u duhu one stare narodne izreke. Doduše, umjesto o čistoj sreći, u Bursi je prije bilo riječ o potpunom preokretu i temeljitoj izmjeni sastava. Ljutiti selektor Roberto Mancini odlučio je pretumbati ekipu nakon teškog lekcijskog poraza od van Bommelove Belgije i stvarne prijetnje ispadanja u B diviziju Lige nacija. Podijelivši ekipu u dvije grupe — pri čemu je deset igrača ostalo na treninzima u Covercianu, dok su ostali otputovali za Tursku — Mancini se suprotstavio svom sunarodnjaku Montelli. Iznenadio je u odbrani postavljanjem Kayodea umjesto Di Lorenza te Ruggerija na suprotnoj strani, ali su najveće osvježenje i pun pogodak bile promjene u napadu. Uz tehnički izuzetnog Raspadorija, u špici su zaigrala braća Sebastiano i Pio Esposito, čime je ponovljen nesvakidašnji scenario iz 2000. godine kada su za reprezentaciju zajedno nastupili braća Filippo i Simone Inzaghi.
Nakon dinamičnog početka i pokušaja Raspadorija, Italijani su bez većih muka krunisali bolju igru vodećim pogotkom u 9. minuti. Poslije kornera i nespretne reakcije Čelika, Bastoni je zakucao loptu pod prečku za 0:1. S tribina su ubrzo odjeknuli prvi zvižduci domaće publike jer Turska na terenu nije pokazivala nikakve znake života. To je Azzurrima otvorilo put da u 22. minuti udvostruče prednost nakon tečne i duge akcije: Kayode je poslao oštar dijagonalni pas, golman Altay ga je tek kratko odbio, a na pravom mjestu našao se Frattesi i pospremio loptu u mrežu za 0:2.
Jedinu pravu priliku u prvom dijelu domaćini su imali tek nakon 25. minuta igre preko Uzuna. Ipak, u 27. minuti Italija je potvrdila svoju dominaciju po krilima i praktično riješila pitanje pobjednika. Sebastiano Esposito je povukao akciju, a neumorni Kayode natrčao na loptu i krunisao svoj debi pogotkom za velikih 0:3. Turska je do odlaska na odmor djelovala potpuno razbijeno, dok je italijanski tabor konačno imao razloga za slavlje i zbog lepršave igre i zbog ujednačenog rezultata.
Na startu drugog poluvremena Cambiaghi je zamijenio Raspadorija, no italijanska odbrana je na trenutak posustala. Već u 47. minuti Yilmaz se prošetao kroz zadnju liniju i smanjio na 1:3. Ipak, nade domaćih brzo su sasječene u korijenu: u 51. minuti Cambiaghi je presjekao jedno loše dodavanje Turaka i uposlio Tonalija, čiji je izblokirani udarac stigao do Pija Esposita koji rutinski pogađa za četvrti gol Italije. Utakmica je tada dobila na tempu i dinamici, a Azzurri su u 56. minuti primili još jedan gol od Yilmaza, koji je na sreću gostiju poništen zbog aktivnog ofsajda Aydina. U tim trenucima, dok je Mancini burno reagovao s klupe, Sebastiana Esposita zamijenio je Doumbia.
Upravo je napadač Galatasaraya, Yilmaz, zadavao najviše muka italijanskoj odbrani u nastavku. Scalvini ga je u 70. minuti u posljednji čas zaustavio klizajućim startom i izbio loptu u korner dok je ovaj jurišao ka golu. S druge strane, svježi Cambiaghi je u par navrata ozbiljno ugrozio Bayindira. Jedino vrijedno spomena u turskim redovima bile su bravure mladog Gülera — u 79. minuti opasno je šutirao iz neposredne blizine, a nešto kasnije sjajno proigrao Aktürkoğlua u petercu, no ovaj je prebacio čitav gol. Turska se trznula prekasno, u trenucima kada je Italija već imala potpunu kontrolu nad utakmicom. Nakon izvanrednog i efikasnog prvog poluvremena, Azzurri su u nastavku mudro i borbeno sačuvali visoku prednost.
