Tačno je 24 sata. ovo je program radija….?
Ovako će se u ponoć oglasiti na radiju i uslijediće špica vijesti. Spiker/ica, pažljivo će pročitati pripremljeni sadržaj, ili bi barem tako trebalo? Prvo što bih tada rekao bilo bi: Bosna i Hercegovina je među 32 najbolje reprezentacije svijeta.I to je to. Nema više. Hajmo svi napolje i pjevajmo!
Pokušavam na ovaj način da sebe pripremim na nešto lijepo, nešto veliko, nešto čemu se nismo nadali kada su kvalifikacije počele.
Gledam slike i clipove iz Seattlea! Sve u plavo-bijeloj boji. Neznaju se mnogi, ali imaju zajedničku nit, možda bolje reći ljubav prema Bosni i Hercegovini.
Pjesma, igra, druženje, upoznavanja, razmjena mišljenja, razmjena brojeva telefona, …Zamišljam kako to izleda: “Boga ti kad dođeš u Bosnu, navrati. Ja sam na dnu ulice, kod onog žutog granapa, na njemu je velika bh. zastava. Koga god pitaš, gdje stanuje Memo, svako će ti reći”. I odoše.
Koliko li je danas takvih i sličnih susreta, srcem ostvarenih poznanstava? Nebrojeno, siguran sam.
Ja među malobrojnim Bosancima i Hercegovcima, i sa ove kilometarske distance, osjećam šta se zbiva u našim ljudima koji su 10 hiljada kilometara daleko.
Amerikanci kao domaćini utakmice, oduševljeni su onim šta rade i kako se ponašaju naši navijači. Jedan opet Argentinac kaže da je prvi put sreo Bosanca, razgovarao sa njim i bio oduševljen. Toliku otvorenost u prvom, slučajnom, susretu još nije doživio.
Domaće stanovništvo pokazuje simpatije a neki su naučili i naše pjesme. Naravno da se pjevaju Halidove pjesme, ali i ona Dubiozina ,”I am from Bosnia…”.
Kaže jedna cura: “Kad pogledam ispred i iza sebe, sve plavo-žuto-bijelo. Osjećaj ponosa je ogroman. Ja samo plačem”.
I nemorate biti u Seattleu da bi ste znali, pa i osjetili na neki način, šta se sve zbiva pred meč sa Katarom.
Sunce lagano nestaje na horizontu a vrućina popušta. Priprema se hastal. Nije neka gozba ali je toliko dobro i toliko se lijepo osjećam da vjerujem u naše “zmajeve” i vjerujem u nastavak bitisanja našeg nacionalnog tima na američkim prostorima.
Ako se završi nepovoljno za nas,u šta ne vjerujem, biću tužan zbog propuštene prilike ali jako,jako,jako ponosan na kompletan paket koji je putovao u S.Ameriku. Više su učinili dobrog za ovu zemlju, od svih političara koji to nisu, od svih koji su radili i rade na njenoj disoluciji, i kako su sada potonuli u blatu svojih riječi, očekujući da se euforija slegne i da nastave po starom.
Ali vidjeli smo, pročitali, čuli, kako oni koji su proglašavani našim vjekovnim neprijateljima, ljubazno i sa mnogo poštovanja ali i simpatijama da ne kažem ljubavi, govore o čudu zvanom, Nogometna/fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine. Ona je personifikacija zemlje kakvu želimo.
Večeras je naša fešta….
