Slovenac je osigurao ukupnu pobjedu, ostavivši sunarodnika Roglića 3:21 iza sebe, nakon samostalne demonstracije etape od 50 kilometara koja je započela u paklu Beixalísa.
La Vuelta je poznata kao najzanimljivija svjetska biciklistička utrka, jer je bogata usponima koji potpuno odgovaraju trenutno najboljem biciklisti svijeta, slovencu Tadeju Pogačaru. Pobjednik nedavnog Tour de France ’26, ove godine lovi nešto što mu još nedostaje – ukupnu pobjedu na Vuelti, čime bi kompletirao pobjede na sva tri Grand Toura.
Po povratku na La Vueltu, Pogačar je osvojio prvu planinsku etapu u Andori, šaljući posljednju i odlučujuću poruku svojim rivalima. Dosegao je svoje uobičajene granice majstorstvom napada s velike udaljenosti, pokazujući ogromnu superiornost. Ponekad, svjedočeći izvanrednoj svakodnevici, to se čini kao rutina, kada je ono što je uobičajeno za Pogačara nemoguće za sve nas smrtnike – bez obzira na eru ili koliko dugo živimo. U pirenejskom kneževinu, kao i obično, uništio je konkurenciju, osiguravši ukupnu pobjedu i pokucavši na vrata te dvorane rezervirane za osam velikana koji su osvojili trostruku krunu.

I tako je Pogacar završio La Vueltu. Trijumfalno je prešao vrh, vozeći solo, i počeo savladavati Coll del Ordino: prednost od 1:52 nad grupom zaostalih, koji su već počeli da se bore za ostatke. Pravi interes je bio vidjeti koliko vremena može dobiti u ukupnom plasmanu. Tri minute na koje su njegovi rivali računali bile su premale.
Slovenac je osvojio majstorski ispit historijskim prekretnicom, jednim od onih ličnih rekorda koji samo podstiču apetit vanzemaljaca. Započeo je svoj napad 50 kilometara od cilja, što je njegov najduži pobjednički napad na Grand Touru. Do sada su njegovi najduži solo bijegovi bili 43 kilometra šeste etape na Tour de Franceu 2016. godine, na putu za Gavarnie-Gèdre. Mogućnost pokretanja pobjedničkog napada 100 kilometara od cilja, kao što je to učinio na Svjetskom prvenstvu u Zürichu, na kraju će se pojaviti. Nema sumnje u to.
Pogačar je prešao ciljnu liniju s prednošću većom od četiri minute. Prosjek od 39 minuta po kilometru na planinskoj etapi. Ostavlja Roglića na drugom mjestu sa 3:28, a Enrica sa 3:32. Bila je to prekrasna Vuelta 2026. Morat ćemo pričekati sljedeću Paris-Roubaix, jedinu utrku koja još uvijek izgleda pobuđuje interes najvećih svih vremena. Kad smo već pomenuli slovenc Primož Rogliča recimo da je on najuspješniji biciklista u historiji Vuelte po broju ukupnih pobjeda. Osvojio ju je četiri puta.




