Moses Wright uskoro postaje šesti naturalizovani košarkaš Sjeverne Makedonije u svega nešto više od godinu dana. Ipak, ova agresivna strategija neprekidne izmjene američkih igrača nije donijela ni kontinuitet u igri, ni uspjeh na takmičenjima.
Naturalizacija u FIBA košarci već je godinama predmet žestokih rasprava. Dok jedni smatraju da ona pomaže manjim zemljama da postanu konkurentnije i podignu nivo košarke, drugi tvrde da stvara nepravednu prednost, posebno u odnosu na reprezentacije koje se oslanjaju isključivo na domaće igrače.
Međutim, Sjeverna Makedonija je pravila o naturalizaciji dovela do krajnjeg ekstrema, pa se s pravom može reći da jednostavno zloupotrebljava sistem. Nedavno je Olimpia Milano objavila da će Wright debitovati za Sjevernu Makedoniju u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2029. godine protiv Austrije. Time će postati čak šesti Amerikanac s makedonskim pasošem od avgusta 2025. godine – brojka koja čini polovinu jednog standardnog tima.
Situacija je otišla toliko daleko da su u dva navrata koristili dva različita naturalizovana igrača tokom istog reprezentativnog prozora: Omari Moore i Jacob Wiley igrali su u novembu, dok su DJ Stewart i Nate Sestina nastupili ovog ljeta.
Uprkos ovolikom oslanjanju na strane igrače, rezultati potpunu izostaju. Sjeverna Makedonija se i dalje nije kvalifikovala na Svjetsko prvenstvo, dok je njen posljednji nastup na EuroBasketu bio još 2015. godine, kada je zauzela skromno 19. mjesto.
Iako je jasno da je riječ o maloj zemlji s ograničenim budžetom i infrastrukturom, nameće se logično pitanje: koja je svrha ovakve prakse? Dovodjenje šest različitih Amerikanaca u tako kratkom roku ne donosi ni stabilnost ni instant rezultate. Također je nemoguće očekivati da ti igrači izgrade ikakvu povezanost s državom, domaćom košarkom ili saigračima kada se mijenjaju iz prozora u prozor.
Dijeljenje pasoša šakom i kapom bez ikakvog napretka u klupskoj ili reprezentativnoj košarci obesmišljava samu ideju naturalizacije. Na kraju, ovaj slučaj služi kao jasan alarm za FIBA-u da konačno strožije reguliše ovo pitanje. Sistem se očigledno zloupotrebljava, dok igrači koriste situaciju kako bi dobili evropske pasoše koji im olakšavaju karijere u evropskim klubovima. Umjesto da unaprijedi sport, primjer Sjeverne Makedonije pokazuje kako naturalizacija može u potpunosti izgubiti svoj smisao.
