Juventus, “Stara dama” italijanskog fudbala, postala je izuzetno skup poduhvat za Johna Elkanna, glavnog akcionara. Iako je emotivna vezanost za klub nesporna, finansijski teret je ogroman. Od posljednjeg osvojenog Scudetta 2020. godine, “Bianconeri” su, unatoč nevjerovatnih 875 miliona eura uloženih u transfere, uspjeli osvojiti samo dva Kupa Italije i jedan Superkup. Neto ulaganja u igrački kadar od sezone 2020/21. do 2025/26. iznose impresivnih 400 miliona eura.
Među brojnim transferima, bilo je i skupih promašaja. Sjećamo se Arthura, dovedenog za 80 miliona eura 2020. godine, koji je još uvijek formalno igrač kluba, ali na posudbi. Nedavno je i Openda bio predmet transfera od 46 miliona eura koji se pokazao neuspješnim. Dusan Vlahović, plaćen 70 miliona eura u januaru 2022. godine, postigao je 66 golova, ali njegov visoki ugovor od 12 miliona eura po sezoni i neizvjesna budućnost, s obzirom na to da mu ugovor ističe, predstavljaju gorući problem za najmanje tri različite uprave Juventusa. Slična sudbina prijeti i Douglasu Luizu (38 miliona eura plus igrači), koji bi mogao postati novi Arthur, dok je Koopmeiners, dio ljetnog paketa od preko sto miliona eura, još uvijek u Torinu, ali bez značajnijeg doprinosa. Od ljeta 2021. godine, Juventus je osvojio samo tri trofeja, a njihovi plasmani u ligi varirali su od trećeg do sedmog mjesta, uključujući i kaznene bodove. Sada, pred kraj sezone, nalaze se na šestoj poziciji, van Lige prvaka.
Uprkos kontinuiranoj finansijskoj podršci akcionara, predvođenih Exorom, koji su od 2019. godine kroz dokapitalizacije uložili gotovo milijardu eura (998 miliona), Juventus se suočava s konstantnim restrukturiranjem. Klub je prolazio kroz neprestanu smjenu rukovodstva, što je rezultiralo situacijom “godina nula” skoro svake sezone. Brojni sportski direktori, izvršni direktori i potpredsjednici napuštali su svoje pozicije. Trenutno, Damien Comolli ima punomoćje, ali njegova pozicija je već pod lupom.
John Elkann je lično izabrao Comollija, ali u nedavnim javnim istupima, govoreći o budućnosti Juventusa, spominjao je samo trenera Spallettija i mladog Yildiza. Nepostizanje plasmana u Ligu prvaka značilo bi gubitak od 70-80 miliona eura prihoda, što je jasan pokazatelj sportskog neuspjeha i neispunjenih minimalnih sezonskih ciljeva. Predstojeći sastanak sa najbližim savjetnicima, zakazan odmah nakon završetka prvenstva, bit će ključan. Na njemu će se odlučivati o budućnosti Comollija: hoće li mu se pripisati neuspješna sezona, kao i mnogim njegovim prethodnicima, ili će mu se pružiti druga šansa kako bi se izbjegla još jedna “godina nula”. Jedina konstanta u ovom previranju čini se da je Giorgio Chiellini, čija će uloga u klubu biti sve centralnija.
