Elena Rybakina je u New York stigla nesposobna da hoda bez bolova nakon povrede stopala. Grad napušta kao najbolja na US Openu i nova prva teniserka svijeta.
Kazahstanka Rybakina pružila je briljantnu partiju i u subotnjem finalu savladala dvostruku uzastopnu šampionku Arynu Sabalenku rezultatom 6-4, 5-7, 6-2, ponovivši tako uspjeh s Australian Opena, gdje je istu protivnicu pobijedila u januaru.
Dok je u subotu navečer držala trofej, Rybakina je prokomentarisala kako se za nju dešava “neka magija”, s obzirom na težak period uoči turnira.
Ova 27-godišnjakinja pogoršala je povredu stopala tokom četvrtfinalnog meča u Cincinnatiju protiv Ige Swiatek prošlog mjeseca, nešto više od sedmicu dana prije početka posljednjeg Grand Slam turnira u sezoni.
Nastavak igranja uprkos povredi mogao je imati ozbiljne posljedice po ostatak njene sezone, ali Rybakina je, znajući da joj je nadohvat ruke prvo mjesto na rang-listi, željela pokušati nastupiti na posljednjem Grand Slamu godine.
“Bila sam veoma uznemirena. Zapravo nisam znala kako će se situacija odvijati iz dana u dan”, rekla je.
“Stigli smo u New York i obavili magnetnu rezonancu. Nalaz nije izgledao baš najbolje.”
“Narednih nekoliko dana nisam mogla ni hodati bez bolova.”
“Imala sam sreće što sam imala veoma dobru doktoricu u Australiji. Stalno je bila s nama na vezi i nekako smo, zajedno s timom, napravili plan.”
Rybakina sedam dana nije trenirala na terenu, ali su joj svakodnevni oporavak u teretani – uz odlaske na večere i u kino kako bi “skrenula misli” – pomogli da se pripremi za još jedan veliki trijumf.
Pobijedila je u prva četiri meča na Flushing Meadowsu bez izgubljenog seta, uključujući pobjedu nad četverostrukom osvajačicom Grand Slam titula, Naomi Osakom.
Njen put nakon toga – koji je uključivao pobjedu nad olimpijskom šampionkom Zheng Qinwen u četvrtfinalu, savladavanje treće nositeljice Coco Gauff u polufinalu i nadigravanje prve nositeljice Sabalenke u finalu – bio je zaista izvanredan.
“Imala sam mnogo nesreće s povredom, ali sam veoma ponosna”, rekla je Rybakina.
“Još uvijek ne mogu da vjerujem.”
